Što da se radi?

XIII.

Katarina je Vasiljevna prvo vrijeme prilično hladno primala Beaumonta. Ona je zaista počela sumnjati o čovjeku, koji se tako zagoneltno zanima za obitelj, koju ne pozna, i s kojom se boji upoznati, Jer ne zna hoće li im njegovo poznanstvo biti prijatno. No i ako ga je ·nepovjerljivo susretala, ipak se naskoro među njima razvio vrlo živahan razgovor. Izim njega i Kirsanova nije u svom životu sretala takovih ljudi. On ju je tako dobro razumjeo, i tako se zanimao za sve, što je i nju zanimalo; pače nije ono ni s Polinom, svojom najboljom drugaricom, nikada tako lahko i prijatno razgovarala.

I on je iz početka dolazio ne poradi nje, već da kroz nju što sazna o Kirsanovima. No već onda, kad se poveo razgovor o dosadi i o sredstvima, da je se izbjegava, moglo se vidjeti, da je on cijeni ı da simpatizira s njome. Poslije ga je osobito privukao k njoj njen ushit, što si je našla posla. Sad je, nakon svakog njegovog posjeta, njegovo raspoloženje prema njoj raslo. Skoro se među njima razvila topla · prijaznost, i iza nedjelje dana pričala mu je Kafarina Vasiljevna o Kirsanovima, Bila se osvjedočila, da takav čovjek ne može imati nepoštenih misli, :

Kod je počela govoriti o Kirsanovima, on ju je prekinuo: »zašto tako skoro? Vi me još suviše malo poznajete,« — »Ne, dosta vas poznajem, Uvjerena sam, da nijeste imali prava, da mi Sovorite o onom, što mi se čini čudnovatim u vašoj želji. Ima raznih tajna,«

502