Što da se radi?

=

je smatrala vrlo čestitim čovjekom. Oni su se voljeli, no ipak je ona morala mnogo trpjeti, i ako je on bio spreman život žrtvovati, da joj pribavi najmanju radost. Pa ipak ona nije bila srećna uz njega, Dobro je, što se sve ovako svršilo, no njoj ne bijaše lahko, — Vi toga nijeste znali, stoša Još nemam od vas odgovora, ~

— Ja sam već mogla čuti takovu pripovijest! — Može biti,

— Možda i od nje same,

tI Može biti, -

— Ja ti još nijesam odgovorila?

— Ne,

— Znaš li moj odgovor?

— Znam, reče Beaumont, i otpočne obična scena, koja mora da bude između vjerenika i vjerenice,

2 IDITIH,

Drugi je dan, oko tri sata, došla Katarina Vasiljevna k Vjeri Pavlovnoj, - |

— Prekosutra se vjenčam, reče, a danas ću vam predstaviti svoga vJerenika,

— Svakako Beaumonta, koji vas već odavna

dovodi do ludila,

— Mene, do ludila? Ta sve je bilo tako tiho i razumno, ;

— Da, s njim ste govorili tiho i razumno, ali samnom — nijeste,

— ŽZbilja? To je zanimljivo, no još je zanimljivije, što on vrlo voli vas obojicu, a osobite_vas, Vjero Pavlovna.

33 Ž 513