Što da se radi?

— Da,

— Imate lt svoju diviziju ?

— Nemam. — [Ta on mene ispituje kao da sam njegov ordonanc]).,

Hoćete je skoro dobiti?

— „JOŠ Tie?

-— Hm. — Učitelj je našao dostatnim i završio ispit; samo je još Jednom pogledao u oči ordonancu, kojeg je sebi zamišljao.

— Ali, ali, — misli Vjeročka, — što znači taj „ali ? — Napokon je shvatila taj „ali“, ali ta on se ponaša kao po prilici onaj Serž, koji je bio došao s dobrom Julijom. Pa kakav je on prema fomu divljak? No zašto se tako čudno izražava o djevojkama, o tom, da ljepotice vole samo budale i — i — što znači taj „i“ — znade što znači — i zašlo nije hiio ništa slušat o meni, već je rekao, da to nije zanimljivo ?

— Vjeročka, sviraj nam štogod. Mihail Ivanić ija bismo rado slušali, reče Marija Aleksejevna, čim je Vjeročka metinula na stol drugu šalicu.

— Dobro.

— Pa kad biste nam otpjevali štogod, Vjera Pavlovna, doda Mihail Ivanić, umiljavajućim se glasom.

— Dobro,

Njen „dobro“ zvuči kao da želi reći: „učinit ću, samo da me pustite na miru“, misli učitelj. I eto, on sjedi ovdje već pet minuta i prem ne Sleda Vjeročke, znade, da ona još ni Jednom nije pogledala u mladoženju, izim sada, kad mu je odgovorila. A sada je pogledala: u nj isto tako kao što gleda majku i oca, — hladno ı nimalo ljubazno. Bit će, da nije sve opako, kako Je _ pričao Feodor. Uostalom, ona će po svoj prilici

79