Što da se radi?

_E LUDA.

Ujutro 11. jula 1856. godine služavka se jedne od većih petrogradskih gosHonica, nedaleko stanice moskovske željeznice, nalazila u dvoumici, pače u brizi, U predvečerje, oko 9 sati, prispjeo je neki 6čospodin s kovčegom, zatražio sobu, predao. svoje putne isprave, naručio čaja i pečenje, naložio, da ga ne bume, budući da je umoran pa hoće da spava, ali sutra, da da svakako probude u G sali, pošto ima posla. Zatim je zaključao vrata svoje sobe, neko vrijeme ružio nožem i vilicom, ružio šalicom ı čajnikom, — no doskora se umirio, — očito Je usnuo. Ujutro, oko 8 sati zakucao je sluga na njegova vrata — gost se nije odazvao; sluša je kucao Jače, vrlo Jako — gosta: nije bilo čuti, Bit će, da je vrlo umoran. Sluga je čekao četvrt sata, zatim opet stao da da budi,

ali uzalud. Posavjetovao se s ostalim slugama.

— „Da mu se nije što desilo?” — „Moramo provaliti.“ „Ne, to nije u redu: provaliti ne smijemo bez policije“, Napokon su odlučili: još jednom nastojati, da Ba probude, i to snažnije; ako ne uspije, pozvat će policiju. — 1 posljednji pokušaj nije uspjeo! poslaše po policiju i sada čekaju, što će da bude.