Student

DVA MIŠLJENJA O KONGRESU OMLADINE

DI Ll JE KONGRES 0 MLADINE D0NE0 IŠTA NOVO

Da К u srvitn ovim kongresnim dokumentima ima nečeg novog što ukazuje šta bi i kako bi omladina trebalo da rađi, ili bar kazujc šta je omladina danas kod nas. Na ovo pitanje odgovaram negativno. Svi stavovi koji su izneseni već su poodavno izrećeni i razjašnjeni. Analiza »kongresnog шаterijala« ne bi nićemu koristila, jer stavovi su. svi, uglavnom, prihvaćeni, oni su opšte poznati tako da su u ovom momentu nepotrebni i deplasLrani. Reći da se SO zalaže za dosledno sprovođenje privredne reforme. koja, saznajemo ćitajuči Rezoluciju o aktuelnim zadacima i. ostvarivanju privredne i društvene reforme, rješava sve probleme u našem društvu, koia ispravlja sve ono što nije bilo dobro, tako da če svc biti đobro ako se ono dosledno sprovodi, to ne znaći skoro ništa. To izgleda kao izjašnjavanje i uvjeravanje Saveza omladine koii time nastavlja i produžuje, kako se kaže u Rezoluciji, »svetle tradicije revolucionamog omladinskog pokreta Jugoslavi је«. Išto tako reći da se Savez omladine zalaže za . stvaranje povoljnijih uslova za školovanje svih mladih Ijudi, bez obzira na materijalni položaj porodice, ne znaći takođe mnogo. To se već godinama govori, to je već godinama podrućje trebanja. л U svakom kongresnom tekstu kaže se da se Savez omladipe zalaže ili bori za ovo ili za ono, ali se nigdje ne kaže ko su i kako se to ćlanovi SO »zalažu«, ili se bore, a ako se to kažc, onda to izgleda ovako: »Naša omladina je orijentisana na borbu za dalji društveni progres, a mahje nodložna tradicijama prošlosti,. prvenstveno zbog toga što se formira u uslovima kad je društvo ekonomski i kultumo bogatije i progresivnije po svojim tekovinama nego u bilo kojem vremenu ranije. Na osnovu toga mi možemo s pravom govoriti o revolucionarmm kvalitetima omladine i o potrebi da se ona izrazi kao društveni činilac, svestrano prisutna u svim bitkama za socijalistički progres, spremna i sposobna da preuzima najveću drustvenu odgovornost« (iz referata Tomisl'ava Badovinca). Ovde se, kako se vidi, odbacivanje tradicionalnog iđentifikuje sa revolucionarnom djelatnoSću. Ovakvom zaključku treba odati veliko priznanje. Lijepo je, izgleda, kađ Ijudi zimu vide kao proljeće. Ovakva mijavljaju se u svim tzv. »materijalima«. Ne uviđajući ono što jeste, ili identifikujući ono.što jeste sa trebanjem, svaka premisa tako >asnovana nužno za sobom povlaći pogrešne pogrešna uputstva za akciju. Ne ■ adi se o tome da li je stav koji izražava trebanje ispravan, nego o tome da U postoje snage koje mogu da postavljeno ostvare, i da li će one, ako se ovako nastavi, uopšte

i postojati. Ovako, svako uputstvo bazira se na rijeći i ostaje samo riječ. Loše stanje u omladlnskoj organizacijd i omladine uopšte čini se da jc dobro, te polazeći od toga nije lx>Lrebno tražiti ni uzroke lošeg stanja, jer ono i ne positoji. Ovdje se upravo i javljaju naj\ r eći nedostaci »kongresnog materijala«. Osnovni nedostatak je to što se ne vddi, ili ne želi vidjeti pravo stanje d njegovi uzroci, a ide se ka pukom verbalizmu i postavljenih ciljeva koji su, s obzirom na dato, neostvarljdvi. Umje sto da se menja suština, ponavljaju se svimr poznate i dosta isitrošene fraze. Međutim, sve ovo ne znači da ne treba po stavljati ciljeve i da se treba orijentisati samo na akciju. Praksa je ono fcroz šta se potvrđuje kako pojedinac tako i organizacija. Praksa je uvjek svrsishodna dielatnost, te u sebi kao takvoj sadrži cilj i akciju. Da ciljevi ne bi ostali prazne apstrakcije. potrebno je mjenjati nosioca akcije kako bi sami ciljevi mogli da se materijalizuju. Radi se o sljedećem: kako posmatrača učdniti učesnikom, kako negatprstvo i nihilizam mladih preobraziti u revolucionamo djelovanje. Na ova pitanja Kongres nije dao odgovore, a to je, mislim, trebalo da bude njegov osnovni zadatak. I umjesto da se govori o suštinskim problemima, na Kongresu se Uiglavnom гаspravlialo o porifannim. Mnogo sc govorilo, a malo kaznlo. Bhno je lako mstalo nebitno, i obrmito. Kako bi se drukći ie mogle shvatiti »svađe« prilikom diskusije da U treba da u tekstu stoji da se Savez omladme zalaže Ш pak da se bori t a sličnih »sporova« bilo jc napretek. Konnres je protekao bez stvaralačkih napora i strasti, a bez toga se n'šta značajno ne moze dogoditi. Misao je bila uštrojena sapeta, uspavana i lijena. Kao da је glavni fa t bl ° j da se , Kon^ros odviia kako je predS - C f ® rmir »i u komisije i potkomiain б Га Bи imah svo,e u, °? c i svi su ih odiSve govon J 1 ' dru gi s« aplaudirali. ? ve 1 đ ?M° m redu ’ sve kako tre¥ и Ј е ’ bll ° Je P° nc kad i onih koji su tada 11 'Sili P д i ° pŠtoi pi ' oceni toJ nisu шош! A l tO SU sitni izuzetci i gledLo Tnn?r^ anemantl - S tehni «ke straue eieaano, Kongres ie sasvim uspio. S V e dok rukovodstva omladdnskih organizacija ne shvate da ne sačmjavaju samo oni orgamzaaju Saveza omladine, ili bar da tako nebl treha lo da bude, da pored njih ipostoii ne m adlh коЈе treba aktivirati, dok se . stvamim radom, sve dotle vodičaists! diskusija 1 kon Dogadaji uvjek pobuđuju pažnju. Osmi kon&tos 00, uzevsi u cjelimi rtije je zaslvžio. ALUA HODžIC

POSLE OSMOG KONGRESA SAVEZA OMLADINE JUGOS LAVIJE POĆETAK USPEHA

Рге deset dana u Beogradu je održan Dsmi kongres Saveza omladine Jugoslavije. Po važnosti pitanja koja su raspravljana, smislu dokumenala usvojenih od delegata dvomilionske organizacije mladih, to je bio skup prvorazrednog društvenog značaja. šteta je što javnost nije još više informisana o idejama, predlozima i stavovima mladih Ijudi koji su otvoreno i sa dubokim poznavanjem stvari hranili i zastupali obilje ideja i koncepata o najraznovrsnijam problemima sa kojima se mladi danas susreću. Omladinski kongres je plod jednogodišnje diskusije u redovima mlad’h. Nije se samo raspravljalo o reorganizaciji Saveza omladine, kako se obično misli, več o svim važnim pitanjima razvoja našeg društva. To proširuje radijus delovanja organizacije mladih Ijudi; čini je mobilnom snagom inlegrisanom u razvojne puteve našeg društva i nedozvoljava joj da zamre u sopstvenoj začaurenostf, u intemim problemima, a još manje joj pnjža mogućnost da deluje kao otcepljeni deo društva. Zainteresovanost mladih snaga da aktivno učeslvuje u rešavanju najkrupnijih društvenih problema, izražena sposohnost da u lakvim akcijama kompetentno učestvuju, omogućiće Savezu omladine da, pored Saveza komunista postane vodeća progresivna snagr •» izgradnji samoupravnog drušfva. Na Kongresu nisu završene sve političke zamisli od bitne važnosti za Savez omladine. I pored toga. po onom što je dao i kako је tokao njegov rad, Osmi kongres Saveza omladine Jugoslavije je uspešan politički dogovor predstavnika mlade eeneracije. Niegovo pi*vo obeležje ieste radni karaktcr, što ie do punog izraza došlo na komisiiama. Ncodoljivo se za zainteresovanog posmatrača formirao utisak da su delegati nastojali, ne da tradicionalistički, bučno i kongresno proklamuiu neke ideje unapred spremljene, nego da nađu pomoću obilja činjenica, borbe ideja, nekad prijateljskog, nekad žučnog übeđivania, n.aipametnije rešenje, najadekvatniji izlaz iz teškoča. Deo diskusija o privrednoj i dmštvenoi reformi, obrazovanju, zapošljavanju, društvenim delatnost’ma, ukazuje na dobru informisanost delcgata o naisloženijim pitanjima našeg današnjeg razvitka. Mladi danas ne postavljaiu sebe u položai pasivnog kritičara društva. Svoju sposobnost da vide šta sve ne val ja u našoj sredimi, vezuju i za svoju rešenost da copstvenim snagama potpomognu da se mnogi nroblemi umanje ili reše. Takav odnos mladih prema društvu је jedini mogući oblik angažovanja. Kongresu bi se mogle staviti i mnoge primedbe, ali za brži razvoj Saveza omladine, važ-

nije su tekovine, кој ih je neosporno bilo dosta. Jedna od njih je demokratska atmosfera u duhu koje je protekao ceo rad Kongresa. To je posledica razvoja demokratizma u samom Savezu omladine, Cilj reorganizacije Saveza omladine je da politička organizacija mladih ostvari većd uticaj na društvo i na svoje članstvo. Usvojena Programska načela i Statut formulišu liekoliko najvažnijih pitanja daljeg razvoja Saveza omlađine. Ostalo je još dosta za dalju razradu i iznalaženje puteva modemizacije rada omladinske organizacije. U tome veliko mesto pripada predstojećim republičkim kongres ; ma i svim drugim političkim akoijama u Savezu omladine. Ostalo je nerešeno jedno od važnih pitanja: sadržaji i oblici rada Saveza omladme u ргеduzeću, školi, na selu. Primamo pitanje, čdme da se bavi Savez omladine, nije snpmo, ali smo još uvek daleko od istinskog »osvajanja« sadržaja rada koji bi najviše privulcli omladinu i učinili je aktivnijom. Omladinu interesuje sadržajna dmštvena delatnost; tako zvana »primenjena politika«. A to praktično znači da se Savez omladine mora boriti za konkretna rešenia, a napustiti uopštene deklarisane bezsadržajno sastančenje. Kod mladih je veoma razvijen kritički đuli. Britko i bez ikakvog uvijanja rečene su oštro reči o mnogim stvarima u našem društvu. Znači li to da su mladi ogorčeni, buntdžije, nezadovoljnici? Pa ipak to nije piazno protestovanje i gunđanje. Mladi vide i pravac nretvaranja svoga nezadovolistva u akcioni i aktivni odnos prema dmštvu. Za mladog čoveka danas je važno da li će sopstveni oscćai lcr-Včnosti moći da dopuni stvaralaštvom, kako bi na taj način ostvario svoju punu afirmaciju. Stvaralačko ootvrđivanje je danas osnovna i udarna politička linija. mladih generacija. Ta kritičnost mladih prema društvu neće biti jednostrana, jer se odnosi u istoj meri i na rad samih mladih Ijudi. Mladi ne traže samo od društva uslove za razvoj. Traže i od samih sebe maksimum znania, maks ; mum rada, maksimum zalaganja. Budemo li istrajali u tome, mlade generaciie će naći sebe, stvori će sebi mesto u svim bitkama za socualističko dmštvo i daće svoj ogromni doprinos izgradnji društva. Zato je potrebno da mladi još više veruju u sebe, da uvažavaju i manifestuju svoje neizmeme potencijalne kreativne snage, da borbenost bude stil polit ; ke i tada će saraoupravljanje i reforma praviti onoliko velike korake koliko bude naš rad i apgažovanje.

ĐOKO STOJICIC

PITANJE programa i TAKTIKE Saveza studenata

Krajem meseca januara našu redakciju DUSAN NEDEUKOVIC, urednik unisu napustila četirl člana redakcijskog kole- verzitetske rubrike, odlazi u »Politiku ekgijuma: spres« i RADENKO KUZMANOVIC, dosadašnji VITnviII . xl:ril7Tl , . t . . . glavnl 1 odgovoml urcdnik, odlazl na duž- . ТЕ | oРl^?, У У' , ur „ cjn ‘ k b V; к2тl.е“ т |к ка Sekre ‘ ara UnlVerll ‘ e,Bkog P 1 MIkJANA MILOJKOVIĆ, urednlk uni- Redakcija im se zahvaljuje na dosadašvendtetske rubrike. odlazi takođe u Univer- njem radu i želi im mnogo uspeha na novim zitetski komltet SK; dužnostima.

Misaoni tokovi i glavne preokupacije jednog vremena, jedne epohe, uvek su imale tendenciju da glavni akcenat *tave: prvo na teorijsko fundiranje osnovstavova ođređene koncepcije, pogleda, te°nje; i drugo: u nastojanju da se ona objektiмога, praktdčno zasnuje i sprovede u delo. Kao što je pravilo, pogotovo ako je reč o storijskim pretpostavkama koje u sebe ukljucuju veću iU manju angažovanost, ona je nužno avangarđna. To znači ništa manje nego konstelaciju takvnh snaga i odnosa koje nameću potpuno određenu strukturu avangardirma i jasno definisartu angažovanost koja tnora, vcć po svojoj prirodi, budno voditi гачша o kompleksnosti procesa i dešavanja. i>akle, avangarda, pod datim uslovima legititnno istupa kao nosilac datih ideja određene teorije i nastoji da zadobije konkretne radne nslove koji je čine praktdčno mogućom, Sde je najzad stvamost praktično omo?ućje da bi sama postala mo2!Uća. Reorganizacija Saveza komunista zahteva dublje unutrašnje promene u čitavoj đosadasnjoj društveno-političkoj strukturi. Ona nemiг«о\тк) zahvata, ukoliko je reč o izvesno| širini tdej no-polatičkog pokreta, i ostale društveno•jJolitičke cnganizacije. Јег, u uslovima razviianja socijalističkog samoupravljanja i neposređne demokratije stvaraju se realni osnovi 2a bespartijski oblik političkog °rganizovanja i delovanja, za шо gučnost aktiviranja progresivno usmerenih idejno-političkih snaga. Isključivo na ovim Pnzicijama mogao bi da se konstitudše Savez čirae se, istovremeno, izbegava konfuzija i pribojavanje od stvaranja posebnog °bllka društveno-političkog organizovanja. Sa,т)о tako organizovan Savez studenata dobio jasno definisan profil u odnosu na Savez komumsta, čija programatska načela jesu, svai programatska načela samog Saveza borba za ostvarenje neposrednih t«kovina revolucije i njihova dalja nadgradnja. Dfuštveno-politička organizacija, u ovom slu-

čaju Savez studenata, mora (nužno) đa se afirmiše kao svojevrsnd demOkratski samoupravna mehamzam pomoću koga se razrešavaju Pojedind problemi. Ma koliko da je osnwni zadatak Saveza studenata svesna i organizovana borba za svestranu anticipaciju političkog odlučivanja, on, ipak, ne može da ostane isključivo pri tome. I to iz jednostavnog razloga što mnogi, insdstirajući na nekakvoi avangardnoj ulozi Saveza studenata, previđaju vehku teškoću unutar same organizacije; mi još ndsmo stvorili takvu atmosferu unutar Saveza studenata da bi njegovo članstvo moglo, na isključivo praktičnim nivodma, da se politički opismenjava i da politički mdsli. Neodređeno dz političkog profila Saveza studenata kao društveno-političke organizacije jeste suštdnsko pitanje programa, organdzacije i taktike Saveza studenata, o čemu, ne samo članstvo, nego i najveći broj njegovih predstavnika ima još poprihčno iluzija, nebulcznih predstava, iskrivljenog shvatanja i politike i političke emancipacije. L ovom kontekstu program i uopšte ргоgramatska načela bdtno su i isključivo ideološkog karaktera, i to: 1. ukoltko pod ideologijom podrazumevamo sistem vrednosti i ideja jedne epohe i jednog vremena, i 2. ako iz tog aspekta raspravljamo o iđeološkim problemima kao suštinskim i nerazdvojnim elementima svake, odnosno konkretno date političke orijentacije u okviru postoječc poHtičke svesti. Samo utoliko politička borba ostaje lišena bojazni da će se pretvriti u političko sredstvo, dakle bojazni od svojih »čisto« oolitičkih rezultata, ukoliko su ovi bilo kako mogući. Program, dakako, uključuje nužno ipoznaju celokupnog karaktera društvene stvamostd. On je poznaje, kritički se odnosi prema njoj, hoće reći on je ideološki »vrednuje« i na taj način izražava idejnu i političku orijentaciju svoga ćlanstva. Drugim rečima, bez jedne istinsld iU principijelne dijalektičke polarizacdje i jasne izdiferenciranosti, to jest

određene političke platforme u okviru koje se nužno podrazumeva ostvarenje programskih ciljeva i zamisli Savez Studenata nema nikakvih mogućnosti da se tretira kao društveno-politička organizadja. Program sačinjava jezgro svake organizacije i postavLja konkretne zahteve kako bi se on sproveo u delo. Metodološko pitanje za mene je hitno organizaciono pitanje. To je suštinsko pitanje stafusa politički koncipirane organizacije, dakle pitanje realizadje idejnih stavova, način njiliovog rešavanja u uslovima postojanja i prevladavanja jednostrane pohtički usmerene ideologije. Pojedinci koji ne razlikuju metodologiju od taktike ili, što je još veća zabluda, identifikuju jedno s drugim (kao što to na primer, čini B. Džuverović u napisima u »Studentu«), u stvari previđaju jednu, po moine mišljenju, fundamentalnu dimenziju funkcionalnosti revolucionarnog procesa: otkriti one organizacione momente koji ne samo da omogućavaju, nego čak osposobIjavaju brže idejno ostvarcnje prindpa i načela sadržanih u samoj metodologiji svake političke organizacije. Problem metodologije, ili organizaciona načela, ne može se nikako mehanički odyojiti od političkog. Naime, političko se svodi na metodološko, nikako obratno. Upravo mi hoćemo političku samostalnost da bi izbegli inaugurisanje politike odozgo i eventualnu opasnost od petrifidranja postoieće organizacije i prelaženja u njenu suprol nost. Problem organizacione strukture, ili idejr uobličavanje određenih koncepcija koje шоп ju odgovarati realnom stanju, jer iz njih nep< sredno proizilaze, nije samo jedino probler centralizovanih, već mora hiti izraz svih na<. Poznato je, manje više, da pobomici u ovon slučaju »novog aktivizma« ili avangardizma po pravilu, jesu privilegovani. Ali, samo u jednom smislu' oni moraju stvoriti objektivn« mogućnosti i uslove za sadržajno i adekvatno ispoljavanje takvih ideja među onima koji jes-

njibovi stvarni nosioci oni koji ih čine nužnim pod određenim uslovima. Ovde se već krećemo na nivou takt'ke. Izrećeno je nekoliko stavova, čuli smo neka mišljenja. Ono što je osnovna slabost i nedostatak stvarne situacije sadrži se u nekonsekventпош i neprincipijelnom razumevanju stvari do kraja. Konstatovati, s jedne strane (kao što to čini na primer B. Lazović), da je Savez studenata bio, bar do sada, organizacija jedne grupe studenata i to one koja se nalazila u nepovoljnom materijalnom položaju i, s druge strane, istovremeno tvrditi postojanje organizovanog pokreta unutar Saveza studenata znači izricati čistu besmislicu. Mi moramo stvar posmatrati iz sasvim dnjgog aspekta: iz aspekta društvene uloge lakvog saveza. Cak i ovde postoje podeljena mišljenja i neslaganja. Na prirnor, shvatanje socijalno-ekonomske moci. Iluzija je socijalna i ekonomska razlika. sama materijalna moć, te prema tome i razliciti mvoi političkog, društvenog, itd. angažovanja tih grupacija. Ovde je odlučujuće ono sto nas veže, sama ideja, vitalnost i svežlna, kao i puni smisao za razumevanje današniice. Onaj ko ne može, ili neće da razume suštinu i znacaj socijalističkih odnosa, revolucionarni numanizam. mesto i ulogu pojedinca u jednom novom istonjskom zbivanju. tome niie ni stalo do vlastitog unlitanja i saučestvovanja na bilo кот mvou društvenog angažmana.normalno ukohko se to ne tiče njegovih ličnih interesa "* mah> * rađanskih Uopšte. taktika ima svoj objekat koji je adrzan u njoj samoj: razobličiti razne oblike -gativnosti koji $е nalaze, skriveno ili ne , Jezgru pnncipijelnog. Ovo, dakle, principi•n°. sa svoje strane. podnosi do određenott epena takvo iskrivljavanje svoie osobenosti iajposle to je prirodno, ukoliko nismo delagozi. Jer, nalazeći se na nivcu prakse, sde rednu]emo i procenjujemo dati prmcip, teolJu konformizam dolazi do svesti o sebi. 'ioprima karakter očevidnosti i istoga časa ’ubi svaku dalju mogučnost opstanka.

в. V. BORJA,'

И*B/б"

STUDENT

3.