Svet

SVAKOM OD NAS KOJI SMO VOZILI MIG-ove GLAVA JE BILA UCENJENA NA 60.000 MARAKA!

Razgovarala: Uerica Atanasijevlć

Maknin taksta iz "Elahnsa" o gflithM IBW blvše jMfl nesrpske naninnalnnstl koii su ostall u irblu. koii sma obiavšM u nrošlom braiu "S»ata" sKbIo |a mnaca reakclia Itndl aomenutlh u tom teksžu. OhjavHuiamn reanovanie losiaa Konestlnakog. blgiea lelača na 1816-m 81 nnnsnika u mženju mosta kod Basanskoff Broda. pllota koil je među nosladniima nanMStlo bihaćkl aerodrom

prošlom broju "Sveta" objavili smo tekst koji je preuzet iz zagrebačkog "Globusa" pod naslovom - "Zagrebačka štampa istražuje: koliko pilota nesrpske nacionalnosti još uvek leti aviomma JRV?" Reakcije su bile različite, posebno Ijudi koji su spomenuti u tekstu ili su možda bili deo opisanih zbivanja. Ne važi ona čuvena "hej vojmci, vazduhoplovci, čelična krila naše armije...", bar ne na onim prostorima odakle se JNA (sada VJ) več odavno povukla. Valjda su Ijudi tamo zaboravili hvalospeve koje su upučivali baš tim istim pilotuna koje sada na sve moguće načine blate, i to samo zato što su ostali ovde. Josip KopesTmski, bivši pilot na MIG-u 21, povređen je tendencioznošču pomenutog napisa i želi da ispriča svoju priču. "Ja sam ’65. godište, završio sam Vojnu akademiju. Leteo sam godiuu dana u Puli na MIG-u 21, to je ta osnovna obuka. Svi misle da posle toga pilot može da letL Može on, ali to još uvek nije to. Tom obukom ste dobili dobrn sirovinu, koju dalje treba obrađivati. Na akademiji se dobijn neka osnovna znanja koja će pilotu omogućiti da poleti, da sleti, da odleti nekom maršrutom, znaći

da može da se snalazi u vazduhu, da sa avionom možeš neke figure da praviš. E, sad te flgure treba primeniti na realne ciljeve. Obu- r ka za jedan lovacM avion kao što je MIG je duga i činjenica je da je takve avione najteže voziti. Treba čoveka obučiti za lovačka dejstva na malim, srednjim, velikim visinama, pa danju, noču, u oblacima i u raznim drugim situacijama, pa zatim raketiranje,' gađanje toponi... Po dolasku u borbenu jedinicu, n Prištini sam proveo četiri godine, posle toga sam se "skinuo", tačnije septembra Č)2. godine". • Sta ste Vi po nacionalnosti? U tekstu koji je izašao u "Globusu", Vi ste svrstani među Hrvate. Ja sam Dkrajinac sa malo nemačke, malo poljske, i malo slovačke krvi u sebi, • Pa zašto Vas pominju kao Hrvata? Pa, ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven, dok nije došlo do svega ovoga. Jednostavno sam tako vaspitavan, lako sam se i izjasnjavao, a tako sam se i osečao, verujte. Moj otac je Ukrajinac, majka Slovakinja, ali bez imalo hrvatske krvi. Ime mi je Josip - čisto hrvatsko, prezime Kopestinski koje u srpska baš i ne može da se ubroji znači mora da je Hrvat, još sam se i izjašnjavao kao Jugosloven, i nije bilo dileme - znači "maskirani Hrvat", kako bih ja to nazvao.

® Kakva je bila situacija kada ste se poviažili iz Bosne, da li je bilo i onih koji su ostajali tamo, i ko su bili ti Ijudi? Ljudi različito gledaju na sve to, ali morate shvatiti da smo mi običan svet, imamo porođice, žene, -đecu, iz raznih krajeva zemlje, raznih nacionalnosti. Evo, "Globusov" tekst navodi da su se pilota Armina Prusca roditelji javno odrekli. To je smešno, njegovi roditelji žive u Repubhci Srpskoj i ne znam koje bi novine to objavile da se oni odriču svog sina koji je pilot u Vojsci Jugoslavije. To bi bilo isto kao da neke hrvatske novine objave sada da se ja odavde iz Jugoslavije odričem svog druga Hrvata koji je prebegao u Hrvatsku. što je nemoguče, nema tih novina koje bi to štampale, pogotovo za vreme rata. To je znači apsolutna, čista laž. Ja sam sa njim razgovarao, čak su njegovi roditelji i rastavljeni dugi niz godina, tako da o nekoj zajedničkoj akciji odricanja nije moglo biti ni govora. U "Globusovom" tekstu nigde se ne spominje pilot koji se "skinuo", ja mislim da je bio Hrvat, on je iz Livna, Mišič Borislav, a ne spominju ga iz tog razloga što je on otišao, a ostavio ženu i decu u Jugoslaviji. On je morao da ode, jednostavno je bio jako emotivno vezan za roditelje, a čule su se različite informacije o tome šta se dešava u Livnu, o sukobima između Muslimana i Hrvata, i on je otišgo. Ja sada pitam te Hrvate tamo, pa on je

Hrvat, on jfe otišao svojima, pa zašto onda nije poveo ženu i decu sa sobom?!? Zato što mu je žena Srpkinja, što mu je dete polu Hrvat polu Srbin, što on ne zna šta če biti sa njegovom porodicom tamo, da li če ih Hrvati dočekati na nož ih neće. Mnogi Ijudi iz tih razloga nisu hteli da napuste Jugoslaviju, a neki od takvih su navedeni u tekstu u "Globusu". * 800 je primera pUota Hrvata koji su došli u Srbiju, zar ne. Da, bilo je. Ah zagrebački "Globus" navodi primer Hrvata Slavka Bariča koji je rođeni Zagrepčanin i koji je došao u Srbiju ostavši dužan 50.000 dolara, a to znači oko 80.000 maraka. Pitanje je ko je mogao dati pilotu 80.000 maraka? Ljudi možda misle da piloti imaju vehke plate, ali, to nije tačno. Znači, čoveku koji ima platu 200-300 maraka, neko pozajmljuje 80.000 maraka. Pa to je čista laž! Laž s namerom da ispljuju čoveka koji je, eto otišao u Srbiju. Kao to je lopov koji je ostao dužan 80.000 maraka. S druge strane, mogli su, što se lopova tiče navesti primer Antuna Tusa koji je pre nego što je napustio Srbiju, otišao u Poštansku štedionicu i podigao par paketa čekova (u paketu ima 20 čekova), sve te čekove ispisao i reahzovao - a onda otišao u Hrvatsku. To je, eto, moral njihovih Ijudi koji su otišh u svoju domovinu. Kao što za Ivandiča ne spominju da je odlikovan za ratna dejstva protiv Hrvatske,

več samo to da im je doneo avion. Sada je on tamo nacionalni heroj, a nekada je to bio ovde. • Zašto su, po Vašem mišljenju, piloti hrvatske nacionalnosti naknađno bežafl iz VJ, ako su to mogli da urade još onda, kada je JNA napuštala Hrvatsku? Ti.ljuđi su najčešče ucenjivani, pretili su im čak Ijudi koji su bih sa njima u klasi, koji su otišli ranije u Hrvatsku. Mnogima su roditelji živeh u Hrvatskoj, a zamislite da vas neko nazove i preh vam da če poslati Ijude da übiju vašu porodicu. Pa, naravno da čete urađiti sve da zaštitite svoje. Pitanje je, znači, kohko su oni odlazili zato što su mishli da je Hrvatska u pravu i da je to prava strana. Bilo je slučajeva, koje oni u ovom tekstu u "Globusu" ne navode, kao što je slučaj Majdak Dinka. Njegova žena je bila na specijalizaciji u Zagrebu kada je rat počeo. Ko zna šta se sa njom dešavalo tamo u Hrvatskoj, pa se on "skinuo". Eto primer Stjepana Hmjeca pomenutog u "Globusu". Ja njega znam iz Prištine. Kada sam došao tamo bio je na položaju komandira eskadrile, a kada je rat počeo bio je komandant puka. To je izuzetan pilot i pedagog. Svi smo ga jako cenih. Njegova žena je bila u Prištini kada je izbio rat. On je Zagorac, a ona Slovenka i kada je došlo do odlaska JNA iz Slovenije, ona odlazi svojima, čak ga je i ucenjivala da napusti svoj posao u vojsci. On

to nije uradio. Ja vearujem da je još pre rata uticano na njegovu ženu, jer su se oni spremali za borbu. On se kasnije "skinuo" i mislim da je negde u Amerid u nekoj privatnoj školi. Majdak Dinko je, koliko ja znam, otišao u Keniju, u Najrobi. On je bio izuzetan teoretičar i pilot, meni je bio komandir odeljenja, poznavao je elektroniku, elektrotehniku i radio uređaje. * Da li je bilo pritisaka na pilote Hrvate i Muslimane od strane srpsJdh kolega, kada je rat započeo? Evo vam primer Mišić Borislava. Za njega smo svi znali da ovu situaciju teško preživljava i da će kad-tad napustiti. VJ. Svi smo biJi svesni da takva situacija neće trajati godinu dana, već mnogo đuže. Znali smo u kakvoj se krizi nalazio, jer on je tu, a njegov narod je tamo negde sa druge strane. Zato ga niko i nije terao da ide u borbene akcije na Hrvatsku, bio je pošteđen toga. Jednostavno smo čekali da se sam odluči, da prelomi u sebi. • Možda je baš zbog toga što nije dobijao zadatke, napustio JNA? Ne, to ipak nije tako. Znate, piloti među sobom imaju specifičan odnos, Mi znamo kako se ko oseća, šta preživljava, međusobno se proveravamo. Svi smo mi pričali o tome. Nastavak na strani 10

9

28.04.1996. Svet