Svet

VIDEĆETE, DOĆI ĆE ĐAVO PO SVOJE: LEPA BRENA ĆE POSLE SVEGA JOŠ PEŠKE IĆI NAZAD U SVOJU BOSNU!

Razgovarao: Dražen Stjepandić

ŠEBIF ICOMIEfiC. mm rata pronßašavan ga "žerifa među Ragoglejaolllla danas ie Megllsa ii Eesaie. žl¥i u gradn KrefeldE koi PlEeldorža I u nosMiiießH hmjm zagrebačkog "Slalmsa 85 koineiilaflie ko se gde od pgedralfiili nafoiiiijaha Iregmlno nalaiL pgića a Pgaganš Mžrkovlć. Mlroslavii HSćii. Ceel feSlčhawžć B MUetu litlćii. Bjnu MerilmL Malidn Muslžmovlou. Medl Okradeii. Vosnl ZgnljagiaG. Že Ivgdl:

"Spomenut ću samo Miroslava lllća, sa kojeg su još prlje rata govorili da je četnik, aU tijekom cijeloga rata od niega nisam cuo iiijedanulošu iziavu. naprotiv, i njemu je žao što stradaju nevini Ijudi. Djeca što su stradala, nisu ništa kriva, bez obzira na to ćija su. Zasve su krivi bosanski Srbi, koji su mislili da ćelm Srbija nešto dati, a bha samo gleda kamo će sa svojim opancima. Samo su im trebali neki Srbi što će biti veći Srbi od njih iz Srbije. Da Heda Ukradeh nema Ijubavnike u Svicarskoj, nikad ne bi bila na beogradskoj televiziji”

"Dlno Merlln I ja smoudobršm odnosima, samo što je dn postao hodža, | ali to je njegova S stvar. la nisam tolikl vjernik.|l Ne znam kako setakoveliki vjernik kao Dino Merlin može toliko kockati. Valjda, kadienetko tolikivjernik, I Boftonevidi. Mozda su to sad moderne hodže"

erif Konjević svakako je bio jedan od šerifa među narodnjacima, a to je i ostao i na narodnjačkom tapadu, gde je većina interpretaora tog. uvek osporavanog, žanra ibog rata preselio svoj unosni x>sao. Živi u nemačkom gradiću krefeldu, kraj Dizeldorfa, u Rur;koj oblasti, Vikendom odande od,azi da peva svojim zemljacima ćapadne EvTope. Taj dan je nosio Versaćijeve aaočare, a na ruci u kojoj je držao ialjinski telefon sijala se debela datna namkvica. Dok je odgova■ao na jedan od nekoliko telefonsdli poziva što su ga zatekli dok me . ie čekao na krefeldskoj železničkoj Ttanici, udaljenom od njegove kuće oet minuta vožnje, sve vreme se še:ao oko automobila privlačeći pažaju brojnih prolaznika. Završivši razgovor, otišao je u jednu od obližnjih radnji i vratio se s punim soiicima. Otvarajući prtljažnik svog "mercedesa" 580 SEC, počeo se pravdati. "Mene ti ništa nije stid, ja sam pravi domaćin i ne stidim se žensldh poslova". Kada je ponovo seo za volan, :pustio mi je snimke svojih novih pesama, koje će uskoro biti obljavIjene na njegovoj najnovijoj kaseti. Prvo sam primetio njegove izvanredne muzicke sposobnosti. Nešto kasnije, na terasi njegove kuće, u drušlvu Šerifove žene i Muje Isa-

lovića, mladog pevača koji s njim ivek nastupa, prvo sam ga pitao o tjegovom izvanrednom glasu. "Svi koji su me čuli, znaju da am pjevač natprosječnDi mogućlosti. Po fiopularnosti nikad niam bio prvi, ali po vokalnim sp>oobnostirna uvijek sam bio najboji. Mogu pjevati operne arije u •asponu tri oktave. Nisam veliM cioznavatelj opeme baštine, ali joput Pavarotija uvijek mogu .zaći na scenu i zapjevati bez strata i bez inikrofona. Još od prve dinglice, s pjesmom ’V'rafi se srcu nom’ i ’Sansu jednu još mi pruži’, zdane davno za ’Sarajevo disk’, itvorio sam imidž dobrog pjevaža. Sjećam se da mi je kolega i jrijatelj Halid Bešlić, tada takoJer nepoznat pjevać, prvi javio Ja mi je izašla ploča. Mi to u Bosii kažemo: donio je rauštuluk. Zbog toga mi je on drag čovjek. • Halid Bešlič, Ferid Avdić, Vlile Kitić, Semsa Suljaković i Vi pripadate istoj generaciji. U čemu « razlikujete? Šemsa Suljaković pjevala je kaci sam ja još bio dijete. Ostali su, možda, malo stariji od mene, ali zajeduo smo se probijali. U usporedbi s njima, ja sam manje "pevao", a više "pjevao", iako sam i

sam snimio ploču u Beogradu, jer bez toga se nije moglo. Nakon uspjeha u Beogradu sve je bilo lakše. Sad kad su mi Srbi übili brata, veoma mi je žao što sve ploče nisam snimio u Sarajevu, dok Semsajoš i sad pati za Beogradom. • Sta danas mislite o Miletu Kitiću? Njega sam prije rata prebio u Tuzli. Pravio se važan, čak je na rnene potegnuo pištolj, "tridesetos-

micu", koji sam mu oteo i pucao mu u uho. Raskrvario sam ga i maltretirao još barem pola sata. Mile je miš, ne zna ni pjevati, Da nije imao pjesmu "Istambul", nikad ništa ne bi napravio. Ovako s tim orijentalnim pjesamama spasio se od krampa i lopate i sad nama iz Beograda poručuje da smo balije. • A šta mislite o svojim kolegama i kolegicama Muslimanima koji su ostali u Srbiji?

Poznajem Srbe veoma dobro i oni više cijene mene, koji imam svoj stav, negoli Lepu Brenu ili Vesnu Zmijanac, koja je napola Hrvatica. Šemsa Suljaković je s nama, ali kao da nije. One koji su tamo ostali znam da će ih Srbi kadtad slistiti, Oni mrze te bosanske Srbe koji su im došli, kao Neda Ukraden. Cujem da je počela govoriti ekavicom, a ona je iz Imotskog. Ali doči će vrag po svoje! Tačno predosjećam sudbinu Lepe Brene; ona će na kraju pješice ići u Bosnu. Znam da svatko ima pravo na svoj izbor, ali grijeh je ne osvrnuti se na zločine koji su naneseni tvom narodu, ponajmanje umjetniku to može služiti na čast. Poručio bih i nekim Muslrmamma ovdje, u Njemačkoj, neka se stide što odlaze na koncerte Lepe Brene i Dragane Mirković. I u samom Sarajevu vidio sam kasete Dragane Mirković i Cece Veličkovič. • Kaže se da za pesmu nema granice. Ja mislim da ima. • Jeste li poznavali Cecn Veličković? Jesam, ona je iz Srbije i treba voljeti svoje kao Sto ja volim svoje. Ogorčen sam na naše prodane duše. • Vaš kolega Halid MusLirnovit je povodom njene udaje za Arkana izjavio - da je budala.

33

21.07.1995. Svet