Svet

4.3.1996. Svet

Razgovarao _ SO id |O

arijan Beneš (44)

vraća se aktivnom boksu! Ostareli šampion svaki dan tremira u sal BK "Lokomotiva" u zagrebačkoj Crnatkovoj ulci, a nakon toga odlazi u saunu ı teretanu na Peščenici, uprkos tome što je aktivni boks ostavio još 1984, a još od 1979. ne vidi na levo oko. Njegova životna priča svedoči o strelovitom usponu nokautera iz Banjaluke, o tragičnom padu ı munjevitom nestajanju Jedne slave.

Marijan Beneš boksom se počeo baviti 1961. u 10 h, kao član BK "Sloboda", 1969. se nastanio u Ol ci. Kao dvadesetdvogodišnjak: 1973 je u Beogradu postao amaterski, a šest gOdina kasnije, u Banjaluci, ı profesionalni prvak Evrope. Boksovao Je u supervelter 1 srednjoj kategoriji, a važio Je za jednog od najborbenijih boksera svoga doba.

+ Počnimo razgovor od Banjaluke u vreme * početka rata u Bosni ı Hercegovini. Kao Hrvat ostali ste u Banjaluci u kojoj preovladava

srpska većina i koja je u sastavu RS?

Ostao sam, što bih drugo? Dao Bog da rat nije ni počinjao, sačuvali bi se tolki životi , sačuvao bih ı svoje najmilije, brata, oca, majku... Ali, u to vrijeme nisam tako razmišljao. Cijeli su me Život odgajah kao apolitičnu ı anacionalnu osobu. Ja sam to prihvaćao ı sve do sredine devedesetih godina Živio sam za Jugoslaviju i vjerovao u nju. Jednostavno nisam mogao biti Hrvat ili Srbin. Osim toga, Banjaluka Je bila moj grad, tu sam stekao ı imao sve, tu sam postao šampion Beneš.

+ Ipak, niste li ostali malo predugo?

Brata su mi odveli početkom juna 1992. Pričao mi je poslije susjed Musliman, koJi je gledao kako mi odvode brata. Nisam znao kuda je odveden i da li je živ. Nisam mogao otići ız Banjaluke prije nego li saznam Što je s njim. Osma toga, Ja sam u to vrijeme bio oženjen Srpkinjom Stanom. Kud bih Ja u to vrijeme išao? Pričalo se ı o ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Svi smo bili jednostrano informirani ı SVI SmO U tO vrijeme vjerovali propagandi. + U to vreme ste bili vojnik Republike Srpske?

sU U

legenda

Pristao sam na mobilizaciju. Kao Hrvat Marijan Beneš ne bih mogao ništa, ali kao Marijan Beneš, vojnik RS, mogao sam dosta. Mogao sam se raspitivati o bratu u policiji, u bolnici... Išao sam ı na Manjaču. Za mene barikade nisu postojale, često sam kroz njih nosio hranu Hrvatima u Bajaluci.

+ Sta je bilo s bratom? Postoji li njegov grob?

Ne, tijelo nikad mje nađeno. Znam da Je odveden načelniku polilcije u Banjaluci, Andriji Miloševiću. Nakon toga izgubio mu se svaki trag. No, ovih mjeseci u Zagrebu složio sam kockice mozaika, na tragu sam. Znam da trag vodi u Srbiju ı znam da ću ga naći. Nikad nisam ŽIVIO ı VJeroOVaO U OSvetu, ali kad dođe vrijeme, otići ću u Srbiju ı ... U tome me ništa ne može spriječiti. Učinit ću to, makar mi to bilo posljednje.

+ No, bratova tragedija bila je samo uvod u vašu porodičnu tragudiju?

Samo dva dana pošto su ga odveli, od tuge za njim umrla nam Je majka. Doslovno je nestala preko noći, osušila se od očaja ı žalosti. A samo nekoliko mjeseci poslije, na jednak način, skončao Je ı Otac. To ne mogu preboljet. Roditelji

|MARIJAN ||BENEŠ (44

danas leže u grobnici koju sam Ja sagradio, u kojoj sam i sam mislio biti pokopan, ali sada ne mislim tako. Cim OE PROTE; vratit ću se u Banjaluku i prenijeti njihove kosti u Zagreb, neka leže u hrvatskoj zemlji.

+ Uprkos tim tragedijama, početkom 1993. otišli ste u Srbiju gde ste ostali gotovo godinu dana?

Moja žena je Srpkinja, a Ja nisam znao što se događa u Hrvatskoj. U to vrijeme sam bio više nego dezinformiran. Uvjerili su me da se ı na drugoj strani čine zločini. Svi koji su živjeli pod srpskom vlašću tada su vjerovali u to. I Ja. Sa ženom sam bio devet mjeseci, živjeli smo u Kragujevcu. Ali, nisam mogao izdržati ı potkraj 1993. ostavio sam Ženu, rastao Se od nje i vratio u Banjaluku. U tom trenutku morao sam se ponijeti kao muškarac. Moje pomanje braka, moj odgoj ı moral govorili su mi da žena mora biti uz muža ı u dobru ı u zlu. Lako je bilo bit: gospođa Beneš u vrijeme kada je Marijan Beneš bio prvak Europe, ugledan i poštovan čovjek. A kad se situacija okrene!? No, ja svoju Stanu volim, znam da nikad više neću naći takvu osobu, alı ona je previše vjerovala svojoj majci, nepre-

stano Je bila pod njenim uticajem. Znam da ću se opet oženiti, ali znam da nikad više neću naći takvu ženu! Da nije bilo moje punice, ı dalje bih bio sa svojom Stanom. A moja punica Je oduvijek u meni gledala Hrvata Beneša. U Kragujevcu su Ostale ı moje kćerke, Zanet ı Marijana. Ne pamtim kad sam se. posljednji put čuo s njima. Ne dopuštaju im da se nađu sa mnom, vjerojatno im govore da sam ustaša. Ali, odrast će one, saznat će istinu O SVOm OCU.

+ U Banjaluci ste posle povratka ostali do proleća 1995.

Moj život Je postao pakao. Ostao sam potpuno sam. Stalna šikaniranja, stalue prijetnje i stalna pitanja. Odlučio sam otići tamo gdje, kako su mi govorili, i pripadam, kamo sam odavno trebao otići. S jednim Srbinom iz Pule, Ostojom Bakićem, dogovorio sam razmjenu. U Banjaluci ostavio sam mu lokal vrijedan 1.500.000 DM, a zauzvrat sam u Puli trebao dobiti njegovu kuću. Međutim, došavši u Pulu, vidio sam da je to mala kuća, koja je uz to bila prepuna ızbjeglica. Ali. u kontaktu sam s ujegovim bratom, Milanon. Naći ćenio neko rJešenje. Ako me prevare? Ja po

: BB ujeve LI e

m?nomt,

stare.

znoju,

fom.

glavu,

pare,

svojoj prirodi nisam sklon sili, ali u određenom trenutku, ako ne bih imao drugo rješenje, mogao bih svašta učimti! A onu kućicu u Puli doista nisam mogao. uzeti. Došao sam u Zagreb ı započeo novi ŽiVOt, BOtOVO n IZ čega. Iznajmio sam stan, Ostalo mi je nešto novca, Živim nekako.

• Je li ta neimaština. stvarni razlog Vašem povratku boksu? o

Jest. Boks Je jedino Što znam raditi, to je moje Jedino zanimanje ı zato sam odlučio ponovno raditi jedino što znam.

+ ipak, povratak u četrdeset i četvrtoj?

Pa što, Džordž Formen se vratio u četrdeset i šestoj!

*+ Koliko su objektivne mogućnosti da uspete?

Mislim da su jako velike, moje- godine nisu nikakva prepreka. Gledam mlade ljude koji piju, puše... A Ja ne robujem tim porocima. Ni-

kad se nisam osjećao bolje, jak sam kao crna zemlja!

+ Ipak, dvanaest godina niste bili u ringu?

Jesam, 1991. u Banjaluci nokautirao sam Salvatora di Salvatorea, tadašnjeg iZazlvača prvaka svijeta u srednjoj kategoriji.

+ Nije li mesec dana premaio pravih priprema

BALADA O ŠAMPIONU

Nekada sam bio snažan i Jak, nekada sam bio europski prvak. U težini i sjaju uspjeha mog, ljudi spoznaše ideal svoj. Lijepe su se žene okretale za” imao sam društfyo uvijek sa sobom. I nemilice ja sam frošio pare,

i pomagao siromahe, iznemogle i Zarađivao sam za Život u krvi i i svijet sam obišao u bici i boju. A ožiljci mnogi na licu i glavi, i nema gore od teške slave. Godine prolaze, postajem star, nisam kao nekad brz i hitar.

Više nisam snažan, postajem from, ali još jednom ću se borifi u ringu

On je bio mlađi, snažan i Jak, a hfio je postati europski prvak. I u zadnjem meču sam pognuo on mi je uzeo fitulu i slavu. Više nisam ono Što nekad biješe, prijatelji me moji samog ostaviše. Sada nemam ništa, ni slavu ni

ostaše mi samo uspomene stare.

ice ieamjeluci ci supruga i dece u travi

Marijan Beneš

jer ste najavili meč za februar? Ne; to Je ı previše U

emocionalnoj „situaciji u kakvoj sam sada, za pripreme mi je dosta ı dva sata. Naime, ja se borim za Život. To je najjači motiv. Znam da mi je to bitka života. Težina mi je idealna, no, najvažnije je da će uz mene biti moje emocije + moje srce. Sye OStalo je sporedno.

+ Nije li Vaš povratak zapravo Vaše samoubistvo? Poznato je da godinama ne vidite na levo oko?

Tri europska ı dva svjetska prvenstva boksovao sam · služeći se samo desnim okom. Tada mi to nije smetalo, neće ni sada. Osim toga, ako piloti mogu upravljati avionima, a vozači formulama, zašto ı Ja ne bih mogao boksati slijep na jedno oko. Da su mt svi koji tako govore dali stan ı posao, možda ne bih opet ulazio u ring, al: ovako moram. Svima koji me odgovaraju od povratka, svima koji misle da će moj povratak na ring, ujedno značiti moju smrt, moram poručiti samo jedno — Ja nemam izbora! L zato, neka me puste na miru.