Topola

139

FERKO. Čini mi se, da govori s milostivim gospodin om. BBLA. Idi i reci mu, da ga ovdje čekam, Odmah ! (Pottsknje ga pram desuim vratara.) EERKO. Idem, ta idem! (oae na desna vrata.) PRIZOR THIHAESTI. BARON BELA s£m. Do biesa! Sve mi se čini, da ću se vratiti prieko Drave, kako sam i došao. Mislio sam, da ću tu u Hrvatskoj naći djevojku, koja bi mi bila pars adnexa za svega moga života, a eto vidim, da će me prevariti nada. Kad se vratim kući u Šomogj, svjetovati ću svojim zemljakom, neka neidu Hrvatom u prosce, jer će ih nadieliti košaricami ! (Oleda pram desnim vratam.) Čini mi se, da dolazi grof Stanko. Ou je zadnja moja nada! PRIZOR ČETRNAESTI. GROF STANKO i BARON BELA. STANKO. Da si mi zdravo, prijatelju! Kako si spavao poslije lova ? BELA. Dobro mi došao! (Eukuju se .) Pitaš, kako sam spavao ? ... Kao zaklan. Sav sam se slomio, veruć se po toj gori. BTANKO. Vjerujem Ti; nisi vičan na takove planine, ka^ ma h su naše. Nu, Ti si me zvao, imaš li mi što povjei