Topola

BELA. \ ažnih stvari. Nu, da možemo posve mirno govoriti, ja Te pozivam, da odemo k meni, tamo u providnikov stan. STANKO. Drage volje! Ja sam na pol svršio svoj posao i sada Ti stojim na uslugu. BELA. Trebam Tvoju pomoć. STAKKO. Moju ? Gdje ? BELA. Kod Ksande! STASKO. Ksande? BELA. Titra se sa mnom, pače još i više . . . odbija me. STANKO n čudu. Nije moguće! BELA. Pa ipak je tako. Ti moraš biti mojim zagovornikom. STAKKO. Drage volje; ali dopusti, ja se nemogu tomu dosta prečuditi. BELA. Ha, ha! Ija se čudim! Nu hajdmo, hajdmo! .. . "">* podju k vratam glavnoga nlaza.) X] mOm StanU ČUti ĆCŠ SV6. . a! to Ti je veoma zanimiva pripoviest. (izadju oba ’.nja ulazna vrata. Župnik u isti čas poraoli glavu na đesna vrata i, okrenuv rag, kaže:) Otišli su! Hajdmo. Samo polahko!

140