Topola

18

KOČEVSKI Dombajki. Izvinite me za ovaj put. (Tiho i trzo istoj.) 0 mom piSTDn nj 0 j (skrene potajno očima na Vojnoviđku) nl I'iGCi ! DOMBAJEVA tiho. Nebrinite se! coiasno.) Žao mi je, veoma žao, dragi doktore! VOJNOVIĆEVA prnžajuđ mu ruku. Drugiput, kad budete znali, da ćete nas ovdje skupa naći; predajte kojemu od kolega svoje bolestnike . . . KOOEVSKI Vojnovićki. Kad nebih znao, da je šala s vaše strane, rekao bih, da me boćete na zlo navesti. PRIZOR DVANAESTI. PRIJAŠNJI. SLUGA. SLUGA unidje na glavna vrata prama Dombajevoj. Milostivi gospodin rekao je na polazku, da će istom na večer doći kući. DOMBAJEVA. Je li to sve?... (Slogamnči.) MoŽeŠ ići ! (Slugafode.) PRIROR TRIHAESTI. PRIJAŠNJI bez sluge. KOČEVSKI tiho i brzo Vojnovićovoj. 0 mom uprosu negovorite ništa ovdje. Pst! VOJNOVIĆEVA kao i on. Nebojte se! DOMBAJEVA vraćajuć se. Jako važna poruka! Doista!