Topola

21

srušio im carstvo, osvetio sina. već ne ima za me veselja u dvoru. Voljni posluh, koji vidjao sam doshje da svakom od puka u očima s'jeva, pridušen je danas zlovoljom i skrblju. Svak promišlja, šta će donijet budućnost, a bezdjetka sluša, jer slušati mora. U hram ovaj dodjoh, u koji sam često dolazio, da se za pobjedu molim, ii da za nju hvalim; staru želju evo u grudima nosim, koja niti tebi ne će kao nova i nenadna doći Ja se uzdam, da ću tebe kao ljubu uvesti u dvore, a to da će biti blagosovljen danak za me i moj narod. Ifigenija. Ti ponudjaš preveć nepoznatoj, kralju, zastidjena stoji pred tvojijem licem bjegunica, koja na tom žalu samo mir i zaklon traži, a to si joj dao Toant. Što se svedj u tajnost svog podr’jetla skrivaš i preda mnom samim, kao da sam zadnji ; to, zaista, ne bi pri ni jednom inom narodu ni pravo ni dostojno bilo. Od obale ove svaki stranac strepi ; nevolja i zakon tako zapov’jeda, al od tebe, koja svako blago pravo uživaš i jesi naš gost dobro došli, i koja po volji i domisli živiš tu ugodne dane, smio sam se nadat otvorenom srcu, komu se domaćin smije zbilja nadat za vladanje vjerno.