Topola

24

a da mu se svijest zavrtjela ne bi, kad se do visine neobične vine. Neplemenit nije nit nevjera bio, al za slugu bješe presilan, za druga velikomu Divu bješe samo čovjek, pak čovječja bila i njegova krivnja, a sud njihov oštar, te pjesnici poje; „Da ga objest baci i nevjera ničem sa zlatnoga stolca velikoga Diva, na sramotu dolje sred Tartara drevnog“, a njihova mržnja stiže pleme c’jelo. Toant. Je 1’ nosio svoju ih djedova krivnju? Ifigenija. Doduše mu djeca i unuci redom baštiniše stalno od ljutih Titana mezgru punu snage i silene grudi, ali svemogućnik okova im čelo mjedenim oviljkom i zakloni v’jekom pred njihovim mrkim i plašljivim okom umjerenost, razbor, strpljenje i mudrost. Svaka im se želja u b’jes izopači, pak njih b’jes beskrajan zarazio širom. Već i Pelop, milo Tantalovo čedo, silovoljnik dobi izdajom i krvlju najkrasniju ženu, mladu Hipodam’ju, a lijepu kćercu Enomausovu ; ta ispuni živu želju muža svoga porodiv mu sine: Tj'esta i Atreja. Al zazorno ovi gledahu na ljubav očevu, za prvog što gojaše sina, koj’ iz srca druge bješe nik’o majke. Pa ih zazor složi, te smiono prvo