Topola

jer je radostniku neizmjerno teško, kad se opet u bol iznenada vrati. Kao što opažam iz govora tvoga, ti znaš samo, da je Agamemnon mrtav? Ifigenija. Zar mi nije dosta i s tom samom v’ješću Orest. Ti za polu samo opačina znadeš. Ifigeiiija. Ali čemu opet, da od straha .trnem, kada znam, da Orest i Elektra žive ? Orest. A za Klitemnestru ne bojiš se ništa? Ifigenija. Nju ne spase nada, nit bojazan više. Orest. Njoj se j’ već i zv’jezda ugasila nade. Ifigenija. Zar krv proli svoju u bjesnilu, kajna? Orest. Ne, neg ona pade od vlastite krvi. Ifigenija. Ne govori mutno, da moram razmišljat, jer mi mrkim krilim neizvjestnost maše na tisućan način oko teške glave.

51