Topola

6

mi je nakon danjega suhoparnoga rada svoga zvanja najmiliji u veće odmor i počitak, kad se mogu razgovoriti s knjigom, starom drugaricom, pa i pokušati da skitim kad kada šta svoga, ili da obrnem šta tudjega na ovaj naš lijepi jezik. Već bijah smislio, da ću dva ova divna bisera Groetheove vile skupa s „Egmontom“ izdati u jednoj knjizi, ali mi pomuti posao moj plemeniti prijatelj, sveučilišta! profesor Dr. Franjo Marković, koji, došav o praznicima k meni, kao što svake tako i lanjske godine, u prijateljske pohode, uze prijevod „Ifigenije“ sobom, da ga pročita na übavu zaseoku, gdje je boravio za praznikâ, pak pošto mu prijevod, kao što reče, omili, uze g - a sobom u Zagreb na ponudu našoj slavnoj „Matici Hrvatskoj da ga uplete u svoj vijenac djelâ, koja izdaje. „Matica“ primi, a ja pristah, i tako dodje evo djelo na vidjelo. U ovome prijevodu naći će se po koja stara riječ, ili upotrebljeno staro znamenovanje takove riječi , koja danas znamenuje posve nješto drugo, nego je znamenovala njekada, kao na priliku riječ: „vrag“ njekada „neprijatelj“, a sada „sotona“. Isto tako ima u ovome prijevodu ponjekojijeh riječi i načina govora iz dubrovačke zlatne dobe, i u obće iz naše stare knjige. Nu ja mislim, da to može biti samo od koristi za našu sadanju knjigu, ako se uskrisi koja stara prikladna riječ, mjesto kojekakovijeh kovanici, i povrati ovoj ili onoj riječi staro znameno-