Topola

XXX

svojim nego tudjim trudom, otimanjem tudje svojine; njemu je razlika medju mojim i tvojim luda novotarija, njemu sloboda ne znači drugo, nego povlast »da je svak slobodan činiti, što hoće. Kako Divjak u jednom, tako Vuk u drugom obziru prikazuje nagrdu slobode, nagrdu pravoga života Ijudskoga. I Vuk prolazi zlo, te je napokon sretan, što može, po dobroti drugih, za bubnjara biti na pim čestitoga Miljenka. Zagorko prikazuje mladenačkoga Ijubavnoga zanesenjaka, koji u svom zanosu odnemarajući svoje poslove pušta, da mu propada otčevina. I on napokon spoznaje izpraznost svoga ludovanja i doziva se razbora. Pelinka se drži lude i pogubne vjere u svemogućnost zlata; ona bi htjela navesti Miljenka, da dragocjenimi darovi nastoji osvojiti srce Dubravkino, jerbo darovi zamite nebesa i pako, njimi se vlada sviet, dar pravi može riet gospar se od Ijudi. Ali kako je pogubna moć zlata, pokazuje se poslije tim, što baš zlato otima Miljenku Dubravku, zavedavši one, koji imadu Dubravci vjerenika dosuditi. Gundulić zasladjuje svoju prikazu družtvenih mana mnogom dosjetljivom šalom, zdravim naravitim podsmješjem; navlastito su satiri Vuk i Divjak prikazani to smiešni to podsmješljivi, šaljivi, a satir Gorštak je u drami Gundulićevoj svedj veseo glavm šaljivac, podsmješljivac. No Gunduliću nije poglavitol do toga, da prikazivanjem družtvenih mana pod- ij smješno razveseljuje, nego mu je do ozbiljne svrhe. • On je sa svetkovinom dubrovačke slobode spojio prikazivanje skorašnjih družtvenih mana dubrovačkih, hoteći iztaknuti potrebu, da svetkovina slobode