Topola

4

Radmio.

Ovo dan je, ki dohodi Jednom nami na godište, U ki sladkoj mi slobodi Cinimo ovdi svetilište; Sladkoj slobodi, i od časti I od uresa vjekovita, U koj niče i uzrasti Dubrava ova plemenita. Sastaje se cieća tega Skup od vila i pastiera, I za od svieh najljepšega Najljepša se od njih \jera. Vjeraju se i jedine Dva najljepša, ki se žele, I od pira gosbe čine Obilne se i vesele.

Skup.

Objavi, danice, ah veće objavi Zudjeno tve lice u ovoj Dubravi. Livade su uzele odjeću zelenu, Da obuku dan bieli i zoru rumenu.

Radmio.

Pod sviroku ovčar mladi Danaske se glasi svuda, Reseć cvietkom na livadi Krotkom stadu čela ruda. Danas liepe pastierice Viencem krune zlatne vlase, Po dubravah ter slavice Bude, u sladke pojuć glase.