Topola

8

Toliko je vladanje silno u nas, da se ti Žena, djeca, imanje ne može tvoje rieti: U mjesti je ovemu slobode čestit dar, Svak sebi i svemu svomu je gospodar. Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas, Prodava na nj vjera, život se, duša i čas’: Duša i čas’ ovuda ne ide za platom, Ni mjere u suda pritežu pod zlatom. Stvari u nas te nije, kom voljan mož’ se čut’, Kupovat’ triebi je, ako hoć odahnut’: Vrsta ovdi svakoja u časnoj zabavi Sred mima pokoja veselo boravi. Tiem težko nam svime i lele vrh svega Pod jarmom težkime gospodstva tudjega, A blago sviem vami, ki on čas s poroda Slobodni i sami sebi ste gospoda. Da uzdrži višnja vlas’ u bitju vas tomu! A tko ište zlo na vas, zlo našo na domu.

Radmio.

Ti si doć’ mudro obro, prijatelju, pod sjeni Od mjesta, gdi dobro gosti su primljeni; Jer odkad najprie niče ova Dubrava, I odkad se obstrie slobodniem plotom sva, Vjera u njoj kijepak stan nadje i steče, S kom je svak slobodan od sile najpreče. Tim, goste, kad sreća donie te prijatelja U ovi dan, najveća kad nam su veselja; Pastieri kad hode u skupu obćenu Prisladke slobode slaviti spomenu; Najljepši kad pastir s najljepšom od vila Druži se, i na pir družba im gre mila,