Topola

15

Nu je zrak Ijepši našieh oči, Na licu u nas cvietje draže; Dobiva ures naš veseli Primaletje i dan bieli. Eto iza zore biele Sunce svietli zrak pomilja; Ali je pogled svjetlji vele, Ki me svietlo sunce strilja Iz Ltoka od lipote, S oči’, kieh zrak dušu mi ote. Hod’mo veće, druge mile, Cim na iztoku sunce sviti, Lir snježani puti bile U jezeru bistru umiti, Da od lieposti zrak jedine Danaske nam većma sine. (Odu.)

Skazanje šesto.

Satir Divjak.

Ne čudim se ja, Ljubavi, Da ni’e mala ni velika, Koga u ovoj ti Dubravi Ne učini Ijubovnika. Ljubovnik se svak spovieda, Ljubovnik se svak govori, I ni’e tega, tko s pogleda Draga u ognju tvom ne gori. Jer ti vlastim tvom ganuti Moguća si svačije ćudi,