Topola

21

Divjak.

Ah, kada ne ćeš rog dignuti svrh-dči’. Podj', svinjo, u brlog, a ovdi ne hroči.

Gorštak.

A ti, kad zamnko još niesi, potrči, Gubava žabo, u ko, a ovdi ne kvrči.

Divjak.

Zmijo Ijuta, prigrizi otrovni jezik taj, Boljem se ponizi, a u nesvies’ ne rigaj.

Gorštak.

Rigaš ti zlobni ijed, hudji svieh živina; Ali opet u pored hod’ sa mnom začina’.

Divjak.

Ne pjevaj ti, neg blej, koze ine gdje pasu Slavicem gorski jej ne sklada se u glasu.

Gorštak,

Ah, nuti u što ufa crni vran nesviesni, Da bieloga on kufa dobit će u pjesni!

Divjak.

Rakle mi dvie dunje darova iz njedri, Da od oči svietlieh nje popievam zrak vedri

Gorštak.

Kitu mi njeki dan jabuk da Ljubica, Da joj hvalim pram zlatan i ures od lica.

Divjak.

Kad moj sladki glas začina, Kako slavic, ki se izvija,