Topola

28

Oprhlu i modra kožu usne blide Do krvi svu odra, da rumena izide'; U bjaku, kom klače i hartaju obraze, Otrovi najjače i gnjusobe ulaze, A mastim od čerse daleko našaste Lica im svudjer se pengaju i lašte; Nu mažu i liepe naravna bljedila, I čini njih liepe ne narav neg sila. A meni ma ista naravna lipos jes' Naprava pričista i svietli drag ures; Zlatni pram od kosi, tih vjetric ki svudi Niz bio vrat raznosi, tudjiem se ne rudi; Obraz moj i čelo bistra voda umiva, A sunce veselo iz oči mojieh siva; Bez masti sred lica mladjahne u mene Rumena ružica i bieli lir zene. Crljeniem ustime ruža je prilika, A bjelje prsi me sniega su i mlika. Tim vrat’ se tvoj Ijubi, Divjače, ne divjaj, Vlastita ne gubi, a o tudjem malo haj. . Od vjetra puzivij’, ne gub’ s tve krivine Za ures laživi Ijepote istine. Sunce je s nebesi izvrsne liposti, Za što se ne resi neg' svojom svjetlosti; A čista i prava lipos ma suncem sja, Er meni naprava i ures sva sam ja. Poć’ ea ću iskati. Ah, danas kuda si, o Divljače, zašo ti? Oglas’ se, oglasi! (Odiaai j