Topola

52

Ljubav, vjera, služba, lipos, I običaji i zakoni: Sve bi zaman; jaču kripos Grda u zlatu neman doni. Da li, oh jaoh, za Grdana, Najgrdjega od pastiera, Ma Dubravka segaj dana Najljepša se vila vjera? Ma Dubravka? Kako moja? Ako je druziem dana sade, Da moj život, ki ju dostoja, K6 prisječen dub, jaoh, pade. Krotku ovčicu, mirnu i blagu, Vuk u gore strašni uvuče, I ni’e toga, smienje i snagu Tko bi ukazo! jaoh, svi muče! Ja ću gledat’ na me oči? . . . Ne ću, ne, ne! Razlog nije, Da t! ga oblak sred iztoči, Svietlo sunce me, prikrije. Da što čekam, što li pazim? Razdieljen sam s dragom vilom. Što grdobu ne porazim, Ka mi život grabi silom? Prie smrknutja dana ovoga Dni imaju bit’ satreni, Ili moji, ili onoga, Tko moj život grabi meni. [pfe.)