Topola

Već je onaj pjesnik, Koj se lire hvata, Jer ga sili na to Sila nepoznata. Koji pjevajući Smije se i plače, A ne zna što smieh I suze mu znače, Koji pjesme pjeva, Jer ih pjevat mora, To je pravi pjesnik Iz vilinskih dvora. Al’ ne slavte njega Premnogo baš zato, Već vi slavte ono Silno, nepoznato.

Dok si bio na životu Svašta su ti na Izmislili podli Ijudi, O Tebi da zlo se sudi.