Topola

Vidio sam krasno polje Klasi uzoriti, Pa su glavu put nebesa Digli ponositi. Tada vjetar zapirio, Pa se igra s klasi, A oni se pregibaju Ko morski talasi. Poznam i ja kod nas mnoge Takve velikane Sto s’ klanjaju, čim zapiri, Na sve četir’ strane.

Kad izgubi domovina Vriednog kojeg sina, Ti mu čitaš nekrologe Po svijuh novina. Pa za slavu zavidan si Ti i mrtvoj sjeni, Gnjevan pitaš: kada umrem Sta će reć’ o meni.