Topola

X. Olympski bogovi. Eoja.

79

Za razliku od Helija vozi se Selena obično na kolih, pod koja su uprežena samo d va konja Ш vola. Prikazivahu ju takodjer jašeći, kako po svoj prilici na Pergamskom žrtveniku. Na sarkophagih i grobnih spomenicih prikazivase se osobito rado prizor, kako pohadja spavajnćega Endymiona; ona se poznaje po polumjesecu ponad čela i zastrtoj šiji, uza to ima u ruci zublju. c. Eoja (Aurora). Eoja, rujna zora jutarnja, takodjer je kći Hyperiona i Theje, dakle sestra Seleni i Heliju. Prvi joj vojno bijaše Titan Astraej, od koga joj potekoše sinovi Borej, Zephyr, Euro i Noto(sjeverni, zapadni, iztočni i južni vjetar), mythidna odora dinjenici, da se o pojavu zore običaje pokretati vjetar. Pošto bi Astraej, jer se je poput većine Titana borio s Zeusom o gospodstvo, za kaznu survan u Tartar, odabere Eoja liepoga lovca Orion a za vojna, a kada ne htjedoše bozi dopustiti toga saveza, nego übiše Oriona Artemidinimi strielami, trojskoga kraljevida Tithona. Tomu zaprosi i izmoli ona it dar od Zeusa neumrlost, ali zaboraviv mu ujedno izprositi vječnu mladost, bijaše taj dar vrlo slabe vriednosti, jer Tithon postade napokon sgrbljen starčić, koji se ne mogaše svidjati božici. Sin Tithona i Eoje jest iz trojske priče poznati aethiopski knez Memnon, koji idudi Trojcem u pomod pade od Achillejeve ruke. Odtada Eoja neprestano oplakuje miloga sina, a suze joj padaju na zemlju kao rosa. Eoju opisuju pjesnici kao prekrasnu, Ijepokosu, ružidastih ruku i prsta božicu, pravu sliku i priliku oživljujude jutarnje svježosti. Bodra i dila ustaje ona vrlo rano s loga i upreže, ogrnuta šafranastim plaštem, svoje konje Lampa i Phaethona (sjaj i blišt), da idudi na vatrenih kolih pred sundanim bogom naviešta dan. Iste nazore i pride prenesoše rimski pjesnici na svoju Auroru.*

* Rimska božica, koju možemo sravniti s grčkom Eojom, jest još i Mater Matuta, božica prozorja, koju su rimske žene vrlo štovale kao pomoćnu božicu poroda. Ujedno ju držahu spasujućom morskom i Itrčkom božicom poput grčke Leukotheje.