Topola

88

Drug! odsjek.

pleme, koje se je najviše otiskivalo na more, naime Jonci, i najviše mu hramova, žrtvenika i kipova bijaše u primorskih gradovih i trgovištih, na otocih i rtovih. Od mnogih bogoslužnih mjesta morem vladajućega boga spominjemo naročito Korinth, blizu koga su se u čast njemu slavile poznate isthmičke igre, što no kasnije postadoše grčkom narodnom svetkovinom, onda Pyl i Athenu, te otoke Rhod, Kos i Tenos. Po tom nije čudo, što je toliko u život moroplovnih naroda zasjecajući bog postao središte mnogih mjestnih i pokrajinskih priča. U trojskoj priči pomalja se on kao krvni neprijatelj Trojaca, razgnievljen uvredom trojskoga kralja Laomedonta. On bijaše naime zajedno s Apollonom tomu kralju sazidao trojske zidine, ali ga Laomedont prevari za ugovorenu plaću. Razsrdiv se na to, nasla Poseidon strahovitu morsku neman, koja je pustošila usjeve i morila ljude, tako te napokon ne mogoše na ino, no joj po nalogu proročišta izložiti na grabež Hesionu, kraljevu kćer. Ali nesretnicu spasi još u pravo doba Herakle. Našiljanje takovih proždrIjivih nemani, koje su očito tek znamen morske bujice, što no se pustošeći razlieva po svojih obalah, ponavlja se još u mnogih drugih pričah, od kojih ovdje spominjemo samo priču o Perseju, gdje no jednako Persej spasava Andromedu, kćer aethiopskoga kralja Kepheja. Bezbrojne su one pride, u kojih vidimo Poseidona otcem raznih pokrajinskih heroja. Najznamenitija medju njimi je ona o Theseju, na koju demo se kasnije napose osvrnuti. Jedva ćemo naći ikoji grčki grad ili pokrajinu, koja nije svomu začetniku ili praotcu pridavala božansko porieklo. Pomisao o divljoj i burnoj naravi mora učini ga nadalje otcem raznih orijaša i nemani. S nymphom Thoosom rodi on divljega P olyphe ma, koga osliepi Od} r ssej, ali si tim navuče i nepomirljivo Poseidonovo neprijateljstvo. I orijaš Antaej, s kojim se je borio Herakle, zove se Poseidonovim sinom, ne spominjući drugdh strahota, kao Prrokusta, Ke rkyona, Aloida.