Topola

II. Bogovi mora i voda.

1. Poseidon (Neptun). Poseidon, kod Rimljana zvan Neptun, jest sin Kronov i Rhejin. On je kod Homera mladji brat Zeusov i po tom je njegova ovisnost o Zeusu posve naravska, dočim je po običnoj priči Zeus najmladji od Kronovih sinova, ali je svoje pravo gospodstva nad starijom braćom izvojštio svladavši podmukla im otca. Poseidon dakle ima vlast nad morem i morskimi bogovi od svoga brata, i s toga mu je podložan. No obično mu boravište nije Olymp, nego morska dubina, gdje nedaleko od otoka Aegae prebiva sa ženom si Amphitritom u zlatnoj palači. Izprva je jamačno poput theogonskih božanstva Okeana i Ponta znamenovao sam vlažni elemenat, dok se nije po malo razvio u posve samosvojno biće. Već kod Homera nije on više puko more, nego jedino moćan i silan gospodar mora, koji snažnimi rukami drži i obuhvaća zemlju. Žestok je i silovit poput elementa, što ga zastupa. Kada svojim trozubom, znakom vladarskoga si dostojanstva, udari po moru, silovito se uzburkaju valovi, razbijaju brodove i na daleko poplave kopno. Tako može uzročiti i potres, raztreskati klisure i otoke iz dubine uzdignuti. Ali je opet dovoljna i jedna mu besjeda ili jedan pogled, da se stiša najžešća oluja. Takovo krotenje divljega elementa krasno opisuje Vergilij u prvoj knjizi Aeneide. Poseidon naravski jest vrhovni bog svih onih staleža, koji imaju posla s morem, dakle svih ribara, brodara, mornara itd. U njem oni štuju svoga zaštitnika, njemu se mole prije svake plovbe, njemu prinose žrtve-zahvalnice poslije svakoga sretnoga povratka s pogibeljna puta. S toga Poseidona naročito i štovaše ono grčko