Topola

pokon starci. Svi se, shodno naravi svoga življa, mogu pretvarati, što v.eć vidjesmo kod raznih morskih božanstva. I umjeća proricanja obično im se pridaje kao i svim vodenim duhovom. I Rimljanom bijahu svete sve tekućice. Font, sin Janov, bijaše bog svih vrela u obće, ali svaka rieka imadjaše kao i u Grka zasebna boga, od kojih je najznamenitiji Tiber in. U vrutcih pak mišljahu da borave proričuće i čarajuće Nymphe, koje sn kadšto pojedinim ljudem naklanjale svojn sklonost, kao što Nympha Egerija kralju Numi. Umjetnost voli riečke bogove prikazivati u onih životinjskih spodobah, koje si najradje izbirn, naime u spodobi bika, većinom s čoTječjim licem. Uz to ih prikazieahu takodjer posve nalik na Ijnde, same što ill oznafivahu rožići na obje strane cela. Attributi su im žare i rogovi obilja, znakovi od njih potječućega blagoslova. Likovi riečkih bogova n obće nisu riedki. Najljepši od njih jest kip Nila (Braccio nnovo Vatikanu), koji potječe iz doba cara Augusta (slika 43.). Sestnaest genija, koji se naokolo nehajno počivajućega boga veru i na nj uzpinju, prikazuje 16 lakata, za koje rieka svake godine u doba povodnje naraste. Živahnost skupine divna je opreka izrazu sladjanoga nživanja u lieu bogoyu. Vriedna je još spomena statna Tigrisa u istoj sbirci, s glavom, koju je Michelangelo obnovio.

97

11. Bogovi mora i voda. Okeanovo pleme.

Mythologija.