Topola

III. Božanstva zemlje i podzemlja.

Dodjosmo eto do čisla bogova, koji su u najodlučnijoj opreci s bogovi neba i vlažnoga elementa, što ih u predjašnja dva odsjeka opisasmo. To su oni bogovi, koji na površju zemlje ili u duboku njezinu krilu bez prestanka snuju i rade, te tako u velike zadiru u ljudski život. Kult tih božanstva bijaše u Grka vrlo strastven i mahnite naravi, koje Rimljani ne znadoše u početku, ali ona malo po malo i u njih preote mah. Nazirući naime u zemaljskoj dubini plodno materinsko krilo, iz koga potječe vas prirodni život, uvidjahu opet i to, da je ona svedjer otvoreni grob, u koji opet natrag klone svaki zemski bitak, kada proteče njegovo vrieme. S toga je kult tih božanstva naročito postao svečanostmi budi veselimi radi opet se prosnula života u prirodi, budi turobnimi radi njezina obumiranja. Oboje, radost i tuga, očitovaše se glasno, bučno i strastveno, ili kako se obično veli: orgiastično. U štovanje tih božanstva lako se je umiešalo nešto otajstvena, jer su ona već radi svoga boravišta mogla zadahnjivati većom grozom, nego svietli likovi nebeskih stanovnika, radi česa su se ljudi naročito i bojali njihove srčbe, koju nagovieštaše neplodnost tla. No pravih mysterija ili tajinstvena bogoslužja imahu samo Grci, italski ih kulti ne poznavahu ni malo. Ovdje ćemo najprije spomenuti ona božanstva, koja živući na zemlji promiču uspievanje plodova i množenje stada, zatim ona, koja za pravo prebivaju u podzemlju. 1. Gaeja (Tellnra). Amo najprije spada sama majčica zemlja, Gaej a ili Tellur a, u kosmogoniji jedna od najstarijih