Topola

104

Drug! odsjek.

Lyaeja, t. j. razbibrigu, i priredjivahu mu velike, prostomu puku vrlo mile svetkovine, koje su uviek bile jako bučne. U doba zimskoga solsticija bijahu one turobne. Jer se zimi loza čini posve zamrla, pomišljahu tada boga bolnim, pa da progonjen od hudih zimskih bjesova bježi u more ili u podzemlje. Štovatelji tugovahu s njim i svoju žalost s božjega izčeznuća očitovahu svakojakim mahnitim izkrivljivanjem obličja. Samo žene i djevojke svetkovahu tu zimsku Dionysovu slaw, koja se povraćaše svake godine. Pravimi radostnimi svetkovinami bijahu bogove svetkovine na početku proljeća, kada se je mlado vino prvi put kušalo. Takova svetkovina bijahu u Atheni velike Dionysije. Kod takove svetkovine slavila se je pomladba prirode uz jednako neobuzdano klicanje i neograničenu razkoš. Tada se sbijahu svakojake šale i dosjetke, te svečane obhode izmjenjivahu kazalištne predstave. Od Dionysovih svetkovina u Atheni valja spomenuti: 1. Male ili seoske Dionysije, pravu svečanost berbe, koja se je u Attici obavljala istom pod konac studenoga ili na početku prosinca, jer su ondje rado groždju što dulje visjeti na lozi. Najprije bi se svečano žrtvovalo, obična žrtva bijaše jarac —, i onda priredio sjajan obhod sa svetim bogovim orudjem, a završavao bi se svakojakim seoskim veseljem, plesom, maškaradom i gostbami. Najmilija zabava mladeži bijaše tom prigodom plesanje na mješini. Od kože žr^*o\ r ana jarca načinili bi mješinu, napuhnuli ju, i namazav ju uljem kušali plesati na njoj. 2. Lenaeje, svečanost gnječitbe, koju su mjeseca siečnja slavili u gradu, i to ondje, gdje je po drevnoj predaji stajala prva preša. Tu bijaše Lenaeon, jedan od dvaju glavnih bogovih hramova. Središte svečanosti bijaše opet velik svečan obhod sa svetimi symbol! boga, a iza njega sliedjaše velika svečana gostba, za koju je Athena davala meso. Mladi mošt, koji su pili torn prigodom, znatno bi uvećao veselost, te bi u izobilju bilo svakojakih zadjevica i vragolija.