Topola

111. Božanstva zemlje i podzemlja. Pan.

1 17

se natjecanje s Apollonovom kitharom. Pošto bijaše ugovoreno, da se svladanik mora posve predati u ruke dobitniku, posluži se Apollon, ostavši dobitnikom, upravo grozno tim pravom. On bo objesi Marsyju na bor i sadere s njega kožu. U lateranskom muzeju u Rimu imade glasovit mramomi kip, za koji misle, da je patvorina izvomika Myrcmova, suvremenika Phidijeva. Taj kip prikazuje Marsyju, kako se divi fruli, sto ju je Athena upravo odbacila. I od Apollona svladana i za kaznu o bor objesena Marsyju prikazivali su umjetnici 2. stoljeća; tako imade u berliuskom muzeju jedan torso, što no je po svoj prilici pripadao skupini, u kojoj bijaše i nož bmseći Scytha, tako zvani brusar Uffizia u Firenci. Mi da jest mythski začetnik phryžkoga kraIjevstva u Maloj Asiji, kamo se je, kažu, doselio iz Makedonije. Priča ga učini sinom Kybele, koja ga je kao svoga ljubimca upravo obasula neizmiernim bogatstvom. All njemu se sbi, kako se još danas sbiva mnogim Ijudem: što je bio bogatiji, to je veća bila njegova požuda za zlatom, dok ga nije napokon zavela na veliku ludost. Jednom naime bijaše natrušeni Seilen zalutao od Bakchove svite u Bermijske ružičaste vrtove kralja Mide, koji ga gostoljubno dočeka i nakon desetdnevna sjajna gošćenja natrag odpremi. Radi toga mu obradovani bog od zahvalnosti obeća, da će mu se dogoditi, što zaželi. Tom sgodom zaželi Mida, neka se sve prometne zlatom, česa godj se takne rukama. Uslišavši mu bog želju, zapane on dakako u veliku nesreću, a iz nje se ne mogaše inače izkopati, nego okupavši se po bogovoj zapoviedi u rieci Paktolu, koji je od toga časa tekao zlatom. Kasnija priča učini Midu još i sudcem u spomenutom natjecanju Apollona s Marsyjom, kojom da je prilikom, izrekavši presudu u prilog Marsyji, dobio od boga svoja glasovita magarečja uha. No ta priča jamačno nastoji tek razložiti seilensku spodobu Midinu. 7. Grčki i rimski šumski daemon!. a. Pan. Pan (koji pase) jest drevan grčki bog šume i paše, koji se je, štovan izprva samo od stanovnika