Topola

120

Drug! odsjek.

Pana i Panića (Paniska), koji su se onda opet lako zamjenjivali sa Satyri i Seileni. Grlavno Panovo svetište bijaše u arkadskom Akakesiju. Zrtvovahu mu krave, koze i ovce ; pa onda mlieko, med i most. U umjetnosti se razlikujn stariji i noviji Panovi likovi. Stariji iz najboljih vremena grcke umjeće jesu, osim ničućib rožića na oba dvie strane Čela, posve čovjecje spodobe. Kasnije ga prikazivahn s većimi rogovi, dugom kozjom bradom i kozjimi nogami. Primjer tomu kasnijemu shvaćanju jest prilozeni snimak s herkulanske zidne slike u Napnlju (slika 54.). Obični su mu attributi syringa i pastirska palica, kadšto i vienac od omorike. h. Silvan. Od rimskih šumskih daemona jest Silvan najsličniji Panu, ako se i ne sudaraju posve. Ime, izvedeno od silva (šuma), označuje ga bogom šurne, gdje on gospoduje kao ljudem prijazan, uspievanje drveća, bilja i stada štiteći daemon. No kadšto je kao i Pan obiestna sablast, koja samotne putnike rado draži i straši. No djelatnost mu nije stegnuta samo u šumu, nego ga držahu i davaocem blagoslova u vrtovih i voćnjacih. Tako postade Silvan nalik na Termina, boga medja i zemljištnoga posjeda; odklanjajući poput njega svaki kvar od njiva, vrtova i kuća. mu prvience voća i poljskih plodova. Svetišta imadjaše u Rimu dva, jedno na viminalskom brežuljku, drugo na aventinskom. Pjesnici i urajetnici prikazuju ga srarcem s vienceui od pinjola u vlasih, s pinjolovom granom u lievoj ruci i kosierom u desnoj. Često nosi kožu punu plodova; a za pratioca cesto mu pridruzuju psa. c. Faun i Fauna. Silvanu je po svom biću mnogo srodan Faun, jedan od najstarijih i najnarodnijih italskih bogova, dobar duh gora, paša i njiva, u kom pastiri štovahu moćna zaštitnika, јег im on stada činjaše plodnimi i od njih odvraćaše pogubne глпегЈ. U prvom pogledu zvahu ga i Inuus (oplodjujući), u drugom Lupercus (koji odbija vukove). Poput Pana voli i Faun boraviti u šumi, gdje i on sgodnom prilikom ljude straši i plaši. Ali i