Topola

111. Božanstva zemlje i podzemlja. Priap.

121

noću zavlači se on u njihove kuće te ih muči minimi sni i strašnimi prikazami (Incubus). Kao Pan umije i on proricati, a čini to budi neposrednimi izjavami budi u snu. U tom svojstvu zvaše se i Fatuus, te imadjaše glasovito proročište u tiburskom gaju na izvoru Albunea. Ali kada su pjesnici stali pomišljati više Fauna, bilo je posve lako pomiešati ih s grčkimi Satyri. U slavu toga vanredno narodnoga boga svetkovahu razne svetkovine, za kojih mu žrtvovahu jarceve, mlieko i vino. Faunalia se vraćahu svake godine o Nonah Decembra, kada se običavaše sve podati neobuzdanu veselju kod svečane gostbe i mnogo toga dopuštati robovom. No prava svetkovina pomirnica Faunova bijahu Lupercalia, što no se svetkovahu dne 15. Februara uz vrlo stare običaje. Najčudniji od njih bijaše taj, da su se Luperci ili Faunovi svećenici nakon prikazane žrtve, zagrnuti samo pregačom, izrezanom od koža zaklanih jaraca, raztrćali iz bogova svetišta na palatinskom briegu (Lupercal) po rimskih ulicah, te svakoga, koga bi sreli, tukli remenjem, izrezanim tako isto od krvavih još koža žrtvovanih životinja. Žene nerodkinje navlaš idjahu pred njih, jer mišljahu, da ti udarci mogu odvratiti sramotnu nerodicu. Kao dan pomirbe zvaše se taj dan „dies februatus“ (februare čistiti) i cio mjesec dobi odtuda svoje ime. Ženski palik Faunu, no ne njegova žena, jest Fauna, blagoslov i uspievanje davajuća božica njiva, nazvana i Maja i Bona Dea. Njoj prinašahu žene noću od 3. na 4. Decembra u kući službujućega konsula ili praetora urbana starinsku svetu žrtvu, gdje ne smjedoše prisustvovati mužkarci. Fauna prikazivaFu posve kao grčkoga Pana, s kojim ga najvoliše poistovjećivati. Ukapitolskom muzeju u Rimu čuva se od crvena mramora izdjelan kip Faunov, koji se odlikuje riedkom tehničkom vještinom. Potječe iz doba rimskoga carstva. 8. Priap (Priapo). Bogoslužje poznatoga poljskoga i vrtnoga boga Priapa bijaše, kako se ćini, dugo vremena tek lo-