Topola

126

Drugi odsjek.

vao graditi veliki Jupitrov hram na Kapitolu, vaIjalo je radi tiesna prostora ukloniti odanle više svetišta, što se je smjelo učiniti jedino uz privolu dotičnih božanstva. Po Augurih upitani, svi se bogovi. izjaviše spremni ukloniti se najvišemu bogu. samo ne htjede Termin i zato ga moradoše smjestiti u Jupitrov hram. Termina uviek prikazivahn hermolika i on nije važan po umjetnost. 14. Demetra (Cerera). Demetra, kći Krona i Rheje, jest po svom imenu mati zemlja, dakle poseban izražaj drevna prapojma zemaljske božice, dovedene u savez s prirodom i ljudskom kulturom. Ona poimence davaše uspjeh poljskim plodovom i postade kasnije predstojnica svih onih posala, koji su iole u svezi s poIjodjelstvom, što no ga, kako se veli, ljudi u obće istom od nje naučiše. Tako postade Demetra prava kulturna božica, koja ljude upravo po poljodjelstvu trže sa nizka kulturna stepena lovačkih i pastirskih naroda, te prvotnu im surovost i divljač ukroti zakonom i uljudbom. Ona je po tom blagoslovna kćerka neba, o kojoj Schiller pjeva u pjesmi o „Zvonu“: Nedružnike ti divljake Dozva u te skupe jake, Ti n dvorih te domaje Uljudi im običaje, Ti nam stvori spoj miline Svetu ljubav doraovine! (Prievod Ivan a Trnskoga.) Po toj vlastitosti svoga bića, kao začetnica svemu državnomu i gradjanskomu redu, slaže se ona s Dionysom, kojega blagoslovan dojam po Ijud-sku kulturu i uljudbu jurve upoznasmo. Odatle potječe tiesna sveza ovih dvaju velikih kulturnih božanstva u mysterijih, gdje nam se Dionysos-Bakchos pojavlja kao sin Demetre i zaručnik Kore-Persephone. Radi te Demetrine tiesne sveze s prelazom ljudskoga roda u stanje uredjenih državnih prilika žtovahu ju i kao brak sklapajuću božicu, jer je