Topola

132

Drugi odsjek.

Tu božicu prikazivahu s izrazom veličajna dostojanstva uz prijaznu dobrotu i blagost. Glavni joj attribute jesu zublja, snopić klasja u ruci ili u kosu upleten vienac od klasja, mak i zatvorena kntija, tako zvana mysticka cista (kista). Od najstarijih do nas sačuvanib statnamih prikaza te božice jest najstarija iz radionice Phidijeve, naime figura ва iztočnom zabatu Parthenona, za koju se s nekom izvjestnosen tvrdi, da predstavlja Demetru. Nekako iz istog đoba potječe poznati god. 1859 11 Eleusini odkriti relief u Atheni, koji prikazuje Triptolema medju obima bozicama (slika 56.). Mladi, cetvrtomu stoIjeća pripadajući tip predstavlja liepi, kod Knida nadjeni sjedeći kip britskoga muzeja, koji potječe iz Demetrina svetišta. Priloženi snimak (slika 57.) s neke pompejanske slike napaljskoga nmzej a prikazuje Demetm kao blagoslovnu božicu poljodjelstva, kako stoluje na priestolju, te drži п đesuici goruću zublju, složenu od dvie caske evieta, a n Ijevici snopić klasja. O bogoslužju Demetrinu u Eleusini izniet će na vidjelo jos mnogo sta izkapanja, koja jos nisn dovrsena. 15. Persephona (Proserpina). O božici podzemlja Persephoni, koju su Attičani voljeli nazivati mystičnim imenom K 1 o r a, postoje dvie različite pomisli. Po jednoj je ona kao žena mračnomu vladaru podzemlja s njim istovjetna, jednako mračna i daemonska sila, koja sve živo bez milosrdja \mče u tamno krilo zemaljske dubine ; radi česa i nazivahu grobove izbami Persephone. Kod Homera i kasnijih epskih pjesnika susretamo samo tu pomisao, ona je kod njih jedino uz mračnoga vojna neveselo stolujuća vladarica prostranoga podzemnoga carstva, u kojem boraviti držahu vele nemilom i žalostnom kobi. No po drugoj pomisli jest ona upravo Kora, milokrvno čedo svehrane, predobre i blagoslov udjeljujuće majke zemlje, dakle personifikaeija nepresušne prirodne plodnosti, s koje nam svake godine niče pred očima bujna vegetaeija, da je pod jesen opet nestane. U uiem smislu jest ona i symbol zrna, što no, bačeno u zemlju, neko vrieme kao mrtvo miruje u njoj, da se uzvine na nov život. Na tu zadnju pomisao ne bijaše težko nadovezati ideje o neumrlosti duše, kojoj Persephona postade symbolom u otajstvih ili mysterijih. Akoprem pojedince malo znamo o mysterijih, ipak znamo to, da im je glavna svrha bila širiti bolje i čišće pomisli o životu na drugom svietu, nego što ih sre-