Topola

zemlje za svoje i samo svoje carstvo, kojemu drži vrata čvrsto zatvorena, da se bez njegove ni jedna duša ne uzmogne vratiti na svjetlo gornjega svieta. Pa jer sve ljude bez razlike, kada mine dosudjeni im život, povlači u зл г оје carstAm, zove se i Poly dektes, t. j. koji mnoge prima. O tom, kako Had tu svoju mod izkaznje na ljudih, nastadoše u najstarije doba pomisli, postm primje-

SI. 58- Hadova glava. Chigijeva palaca. Rim.

rene mračnu pojmu toga boga. Pomišljahu ga siloAntim, jakim i strašnim razbojnikom, каколат ga prikazuje i mythos o otmici Persephone, gdje on na brzih konjih odnosi svoj plien. Rasnije se rodi i ovdje blaže shvaćanje; sproA'adjanje pokojničkih duša u podzemlje bude povjereno Hermu, te je on dakle kao provodić dušš. sluga Plutonu ill podzemnomu Zeusu, kao što inače služi olympskoga Zeusa. No ma koliko se i bijaše üblažio malo po malo mračan pojam o neumoljiAm bogu smrti, ostade ipak taj bog uviek Grkom donekle neprijatan, radi česa

o njem nine ima osim Proserpinine otmice nikakovih mytha. Težko da je imao i javno bog'oslužje. Rimsko shvaćanje ne razlikovaše se od toga grčkoga, jer i toga boga Rimljani uzeše od Grka. Oni ga zA-ahu Pluto ill Di s pater. No u Rimu ne imadjaše on hrama, nego s Proserpinom zajedno pođzeman žrtvenik na MartOA'u polju, koji se je svake godine jedan put odkrivao za porabu. I njemu žrtvovahu samo erne životinje. Takovo biće, kojega se ni ime ne usudjivahn pravo spominjati, žacahu se dakako i umjetnici plastički prikazivati. S toga su vrlo

134

Dmgi odsjek.