Topola

140

Drug! odsjek.

stari ne mogoše protumačiti mjesečevih faza, lako nastade pomisao, da nevidivi mjesec boravi n podzemlju. Javno bogoslužje te božice ne bijaše baš jako razgranjeno, no mnogo znamenitija bijaše ona n mysterijih. Malene joj kipove postavljahu na kuće i gradska vrata, čim mišljahu od grada i od kuće odvratiti svaku pogubnu čaroliju. Hekatu štovahu tako, da zadnji dan svakoga mjeseca izlagahu jestvine pred ovjenčani joj kip nad kućnimi vrati,

SI. 59. Trolika Hekata. Kapitolski rauzej.

koje bi jestvine sirotinja onda pojela. To su tako zvane Hekatine gostbe. Na tropućih nastavljahu božičine drvene kipove sa tri lica i žrtvovahu joj pred njimi pse kao žrtvu pomirnicu za pokojnike. To bijaše pravilno trideseti dan po smrti. No prinašahu joj ; kao i inim podzemnim božanstvom, i erne jaganjee, zatim žrtve od mlieka i meda. Hekatu obično prikazivahn troliku (triformis), slo je valjda u svezi s trimi pojavi mjeseca kao uštapa, polumjeseca i mladjaka. Za primjer takovu prikazivanju prilažemo snimak sa 1 broncovne statuette kapitolskoga muzeja u Rimu (si. 59.). Gledaocu nakrenuta figura

nosi u ruku ključ i užeta, što ju označuje vrataricom podzemlja, a nad čelom diskos, tamnu ploču mjeseca mladjaka. Figura njoj na lievo drzi u obih ruku zublje kao mysticna božica, nad ćelom polumjesec i vrhu njega lotos-cviet. Treća napokon figura ima phrygijsku kapu s učvrsćenim na njoj trakasdra diademom od sedam trakova, u desnici drži nož, u Ijevici rep od zmije, česa doslije učenjaci ne mogoše izvjestno proturaacid. Takodjer u reliefu velikoga Zeusova zrtvenika u Pergamu vidimo troliku Hekatu kao suborilicu medju bogovi.