Topola

111. Božanstva zemlje i podzemlja. Hekata.

139

Athenjana štovane kao blagoslov udjeljujuća božanstva, koja doduše još uviek progone zločin, ali pomiluju razkajana griešnika i svim dobrim ljudem blagohotno pomažu. O postanku Erinyja bijaše raznih prića. Po Hesiodu zadahnu ih životom prvo prokleto zlodjelo koje je počinjeno u davnoj davnini. One naime bijahu kćeri Zemlje i nikoše iz onih kapi krvi, što no kanuše iz tiela po rodjenom sinu okrutno osakaćenog Ur ana, jesu dakle bi red utjelovIjenje kletava i prokletstva, što ga je gnievni otac izrigao na glavu svoga opakoga sina. No Sophokle veli, da ih rodiše G a e j a i Skotos (noćni mrak) a Aeschyl ih zove naprosto kćermi Noći. Osim athenskoga svetišta imadoše one i drugo blizu grada, sveti gaj u Kolonu, poznatom zadnjem utočištu nesretnoga Oedipa. U Atheni imadoše i godišnji blagdan, kada bi im se prinosile žrtve od mlieka i meda. Umjetnost prikazivaŠe Furije lirlimi lovicami, oruzane sulicom, lukom i tobolcem, all im metaše u ruke i zublje, bičeve ill zmijej ČeŠće i ogledalo, da zlocincu vlastitu sliku pokazu. Da nagoviesti njibovn brzost, pridavase im krila na ramenib ili na glavi, 19. Hekata. U mystidna božanstva podzemlja valja übrojiti i Hekatu, za koju su Rimljani doduše znali, no javno joj bogoslužje ne bijaše se kod njih udomaćilo. Po običnu mnienju bijahu joj roditelji Titan Persej i Asteria. Ona gospodovaše naročito otajstvenimi silami prirode, po čem je jasno, zašto je pojav te božice bio donekle sablastan i strašan. Ona je poglavito božica svih noćnih strahota, te se ne vrze samo noću s duhovi pokojnika po križepućih i grobljih, nego našilja i noćne strahote iz podzemlja, kao Ijudožderu sablast Empusu i druge koje kakove. Kao što ime Hekata (daleko gadjajuća) bi reć naviešta, ova je božica prvotno bila božica mjeseca, ali niti Artemidi niti Seleni jednaka, nego mjesec u fazi nevidivosti kao mladjak. Jer pošto