Topola

IV. Rimska božanstva kuće i obitelji.

145

posvetio bi on Larom svoju bullu* uz molitve, zadušbine i tamjanove žrtve, pa kada bi domaćin polazio na put ili se s puta sretno vratio, opet bi se sazivali Lari i ovjenčali njihovi kipovi. Cvieće bo i vienci najmilije su im žrtve. Pojam kućnih i obiteljskih Lara razsegnu se u Lare cielih rodova, gradova i napokon države. U obće oni bi red nisu bili različni od heroja, što ih štovahu Grci, barem se Lari rimske države smatrahu mythicni joj začetnici Romul i Rem, kojim za Augusta, želeći mu se ulaskati, pridaše još careva Genija. Svećenik njihov bijaše Pontifex maximus. Lari prikazuju se redovito kao mladići s podsukanimi haljinami, kako sn jednom rukom visoko digli rog za pilo, pa iz njega spuštaju trak n bure, koje drže drugom rukom. Obično ih nalazimo po dva zajedno. Svu silu Lara vidimo na zidnih slikah u Pompejih i na malenih broncah. 3. Larve, Lemuri i Marti. Kao što su Lari dobri i blaženi dusi otaca, tako pomišljahu i duše mnogih pokojnika neprijatnimi duhovi i sablastmi, koje su uzrok hudim strašilom ili pamet smućuju onim, što ih susretnu. Naročito mišljahu o onih, koji budi ne biše pokopani, budi se je kod njih nešto propustilo od propisanih vjerskih običaja, da se ne mogoše dobaviti mira, nego da se moradoše kao hude sablasti vrzti amo tamo. Kao takove ih zvahu Larvami ili i Lemur! Na pomirbu tih gnjevnih duhova svetkovahu svake godine g., n. i 13. Maja svetkovinu Lemurija ili Lemuralija, kojoj je kako se govoraše tobože übijeni Rem bio povodnik. Svaki kućni starešina moradjaše na te dane o ponoći obavljati neke ceremonije i izricati stanovite basme, kojimi se odbijaju zli dusi. Hramovi bijahu u te dane zatvoreni, a ni vjenčanja se ne obavljahu. U opreci Larom i Larvam štovahu duše pokojnika u obće kao Mane, t. j. dobre. Mišljahu, da

* Zlatan ili srebreni ures nalik na medallion, sto ga običavahu vješati djeci oko vrata, da ih obrane od zlih čarolija.

Mithologija .