Topola

144

Drugi odqek.

telji ne bijaše ništa ni vesela ni tužna, kod čega ne bi udioničtvovali Penati. Kao što Lari, o kojih ćemo namah govoriti, dobivahu i oni dio od svakdanjega blagovanja, dočim bi se neki dio jestvina metao pred njihove kipove na posebnih tomu namienjenih pliticah. Poput domaćih Penata štovahu i državne, jer država starim ne bijaše no razgranjena obitelj. Što je domaće ognjište pojedinoj obitelji, to je kako znamo Vestin hram čitavoj državi. S toga se oni u njem štovahu, te rimski Pontifex Maximus prinašaše u njem državnim Penatom one žrtve, koje je u pojedinih kućah prinosio starješina obitelji. U najskrovitijem svetištu Vestina hrama bijaše i vrlo svetih Penatskih kipova, jer ih je po priči već Aeneja bio donio iz Troje. No o broju i spodobi njihovoj ne ima nikakovih pouzdanih viesti, јег u ono posvećeno mjesto ne smjede zalaziti nitko do li Pontifex i Vestalinke. Jamačno ne treba spominjati, da su se po rimskom mnienju državni Penati u velike doimali uspievanja i dobrobiti rimske države i naroda. Na denarih rimske republike vide se dvie mladjane glave s napisom; Dei penates. 2. Lari. Poput Penata jesu i Lari zaštitnici daemoni kaiće i obitelji, te su ih s toga često zamjenjivali s njimi. Obćenito ih držahu preobraženimi duhovi otaca, koji sada kao zaštitnici rade o uspjevanju i dobrobiti porodice. Bogoštovno im mjesto bijaše takodjer kućno ognjište u atriju, gdje su im se od drveta ili voska načinjene spodobe obično čuvale u posebnu ormariću (lararium). Redovito se domaćim Larom ili domaćemu Laru, pošto je obično svaka kaića samo po jednoga imala, odavaše štovanje svaki prvi dan mjeseca, no uz to udioničtvovahu oni kod svake vesele i žalostne sgode u porodici. Poput Penata dobivahu oni kod svakoga blagovanja u posebnih zdjelah svoj dio, te biše ovjenčani kod svake obiteljske slave. K.ada bi mladić dobio mužku togu.