Topola

152

Treći odsjek.

je čudnovata primjetba priče, da se on tek onda može osloboditi, kada koji bezsmrtnik dobre volje uzhtije mjesto njega umrieti, što je možda samo odjek biblijskih tradicija i obećanja. U kolo posve drugačijih pomisli prenose nas priče o pet Ijudskih vjekova. Po njih stvoriše bogovi najprije zlatan rod mnogorekih ljudi. On življaše bez svake biede i brige, jer je zemlja sama od sebe rodila svim za život potrebnim, on ne poznavaše niti staračke nemoći, ljudi umirahu bez boli i bolesti, kao da ih obuzimaše sladak san. Klako nestaje zlatnoga roda, to se ne pripovieda, samo se veli, da ti ljudi, odkako ih nestade, kao dobri daemoni djeluju na gornjem svietu, štiteći i čuvajući smrtne Ijude. Po tom stvoriše Olympijci drugi, kud i kamo neznatniji srebreni rod, zlatnomu nepodoban ni strukom ni umom. Ti ljudi življahu u mekoputnosti i lienosti, te ne htjedoše ni bogove častiti, kako dolikuje. S toga im Zeus u svom pravednom gnievu zatare i nesetni trag na zemlji i stvori treći rod govorećih ljudi, nazvan mjedenim. Ti ljudi bijahu strašni i siloviti, orijaška struka i veoma jaki. Borba i kavga bijaše im jedina radost. Oružje i orudje im bijaše od mjedi, za željezo oni još ne znadoše. Zeus nije trebao zatirati toga opakoga roda, on se zatrie sam u übojitu i krvavu boju. No po običnoj pomisli zatro je deukalionski potop taj opaki sviet. Deukalion je po priči Promethejev sin, žena mu je Руггћа, koju je Epimethej rodio s Pandorom. Pa pošto bijaše Zeus odlučio potopom zatrti pokvareni rod mjedenoga vieka, opomenu Promethej za rana svoga sina, te si on načini škrinju, u koju uljeze sa svojom ženom, kada je voda stala rasti. Devet dana i noći plovljaše on pučinom, a desetoga mu se plav ustavi na brdu Parnassu u Boeotiji. On izadje i prinese spasitelju Zeusu žrtvu zahvalnicu. Za to usliša Zeus njegovu molbu, da obnovi ljudski rod. Deukalionu i Pyrrhi naloži Herme, neka za sebe bacaju kamenje, od koga nastade nov ljudski rod. Tako kaziva najsta-