Topola

169

111. Pokrajinske herojske price. Nioba.

bogova izvinuti ona, koja ib je tako cesto zakriljivala Tako se s obih strana valjaju valovi toga grozovitoga biega prema sredini, gdje se o uznositi lik Niobin krše kao o hrid. Ona jedina stoji u svoj toj tuzi nepokolebivo, majka i kraljica sve do zadnjega trena. Privijajući k sebi nikom najmladju si kćerku, koju nježno djetinstvo ne spasava od osvetnice striele, i prigibajući se kao na zaštitn nad padajnćim miljencetom, nzvija ponosnu glavu, prije no Ijevica smognu

67. Nioba. Firenca.

odjećora zastrti od boli ukoceno lice, te pogledom, u kom se druže bol i plemenitost duše, traži osvetnicu božicu (slike 67 i 68). U tom pogledu divotne glave ne ima ni prkosa ni molbe za milost: samo bolni i velicanstveni izraz herojske trpljivosti u neodklonivoj nesreći, koju joj bozi namieniše, dolikuje Niobi. Ta divna spodoba i jest najpače duševno srediste komposicije, pravi umir, koji u prizoru punu groze i zatora dušu potresa na tragičku samilost. Pa takova ista krasota resi i ine česti komposicije i sve spodobe, te ih zadah-