Topola

188

Treći odsjek.

Umjetnost prikazivaše Dioskure junačkimi mladići plemenita stmka, gibkih ali krepkih forma. Karakteristična im oznaka jesu konički (polujajoliki) šeširi, povrb kojih blista zviezda. Obično su nagi ili odjeveni laganom cblamydom. Gotovo uviek imaju nza se konje, te budi jašu na njih, budi stoje pokraj njih i krote ib, budi ih vode za uzdu. Najglasovitiji iz starog doba kipovi Dioskura jesu tako zvani kolosi na Monte Cavalln п Rimu, četiri metra visoke, u divnu razmjerjn načinjene mramor-statue s konji, Namještene su na Quirinalu, koji je po njih nazvan Monte Cavallo. To nisu doduse originali grčke umjetnosti. ali sn valjda za Augusta načinjeni po grčkih broncah iz one dobe, kada je umjetnost najbolje cvala. Za konje krotećega Kastora drže obicno takodjer liepa mladića na divotnom mramomom reliefu britskoga rauzeja, kojega nadjoše u villi сага Hadrijana kod Tivolija. Jasno se razbira, kako se Kastor trudi da u divljem skoku bježećega konja, kojega je za uzdu pograbio, jednim krepkim makcem zaustavi (slika 73.). Veoma je interesno prikazana otmica Leukippida na reliefu iz Gjulbašija u Lykiji, koji se sada nalazi u Beču. 6. Herakle. Mythom onih zemalja, gdje su u najdrevnije doba naročito Aeolci prebivali, najsgodnije je ovdje pridružiti mythos o Heraklu, јег je taj heroj, akoprem su baš Dorci najviše razprostranili njegov ugled i štovanje ; ipak po porieklu zajednička svojina svih aeolskih plemena, tako reći plemenski heroj, kao što je kasnije postao narodnim herojem čitave Hellade. Ne ima grčkoga mytha, kojega bi se prvotnoj jezgri bilo priključilo toliko kasnijih domaćih i stranih dodataka, koliko njegovoj. S toga je on najobsežniji i najzapleteniji od svih grčkih mytha. Mi moramo obsegu ove knjižice za volju iztaknuti samo najkarakterističnije i za povjestnicu umjetnosti najvažnije crte. Najstarije vrelo za Heraklov mythos opet nam je Homer, kod koga su mu već razvijene osnovne crte, Herino neprijateljstvo, službovanje u Eurystheja i poslovi, kojimi se je oslobodio (akoprem se naročito spominje samo sgoda s Kerberom), njegove vojne na Pyl, Ephyru, Oechaliju i Troju. Usuprot su stihovi Odysseje (11,602. —4.), u kojih se spominje njegova apotheosa i vjenčanje s Hebom,