Topola

190

Treći odsjek.

rukama. Najstariji opis toga prizora sačuva nam se u prekrasnoj Pindarovoj pjesmi. Kako se dalje priča, uzgojiše u Thebi vrstni učitelji porasla krepka dječaka. Ali dočim se je brzo uvještio svim vitežkim vježbam na oružju ; zaostade u glasbenoj umjeći i übi dapače uditelja si Lina, razsrdiv se, što ga bijaše nemilo ukorio radi njegove nevještine. Za kazan odtjera ga Amphitryon na brdo Kithaeron, neka ondje pase stada. Herakle pastirovaše tako sve dok ne bijaše premašio osamnaest godina. U to doba stavi sophista Prodik, Sokratov suvremenik, poznatu svoju allegoriju „Herakle na razkršću“. Odrastavši posve (kod Apollodora je on detiri sežnja visok) i dosinuv se orijaške si snage, počini on prvo svoje veliko junadtvo, übivši kithaeronskoga lava. No nije izvjestno, da li mu je kasnije stalnom odjećom bila koža ovoga ili nemejskoga lava. Iza toga oslobodi u sretnoj vojni, u kojoj je Amphitryon zaglavio, Thebance sramotna danka ; što ga plaćahu orchomenskomu kralju Erginu. Zahvalni Kreon dade tada Heraklu svoju kćer Megaru, a mladju joj sestru Iphiklu zaženu.

11. Herakle u Eurysthejevoj sluzbi. (Dvanaest posala.) Sada odpočinje drugi odsjek u junakovu životu, njegovi poslovi, što ih je obavio u službi Eurystheja, vladara Mykene ili Tirjmsa. Njihov broj dvanaest ustanovljen je odlučno istom u alexandrinsko doba, kada bijahu Herakla poistovjetili sa phoeničkim bogom sunca Baalom. želeći stvoriti analogiju sunčevu toku kroz dvanaest znamenja životinjskoga kruga (suncopasa). Heraklovu podložnost toli nesličnu mu stričeviću smatrahu uviek za posljedicu lukavošću Herinom Eurystheju naklonjena vrhovnoga gospodstva. No, bi red, stariji oblik pride bijaše, da se je Herakle morao tako poniziti za kazan, što je u mahnitosti bio pomorio s Megarom rodjenu si djecu. Kasnije to izvrnuše