Topola

111. Pokrajinske herojske price. Kekrop.

207

(Pallas). One kao da se bez prestanka bore za gospodstvo u zemlji. Od Kekropa baštini kraljevstvo u Atheni Kranaj, po nekojih njegov sin. U njegovu vladavinu meće obična mytholožka predaja deukalionski potop. Onda sjeda po izagnanju Kranajevu na athensku vladu Amphiktyon, jedan od Deukalionovih sinova, o kom inače ništa znamenita ne znamo. Njega liši gospodstva Erechthej.

b. Erechthej ili Erichthonij. Erechthej ili Erichthonij jest za pravo tek drugi Kekrop, mythski začetnik attičke države iza potopa, kao onaj prije njega. Buduć rodjen od zemlje, ima i on poput Kekropa zmijsku spodobu. No o njem postojaše još jedna osobito sveta priča, da ga je Gaeja nakon poroda predala u njegu Palladi. Ta ga najprije izruči Kekropovim kćerim, svojim službenicam i svećenicam, i to u zaključanoj škrinjici. Ali otvorivši one, nukane izvjedljivošću, unatoč božičinoj zabrani predanu si škrinjicu, pomahnitaše. Erichthonija uzgoji nakon toga u svom svetištu u tvrdji sama božica, te ga učini kasnije athenskim kraljem. O njem se onda pripovieda ono isto, što i o Kekropu, da je naime on uredio athensku državu, zaveo kult božičin i odlučio priepor Athene s Poseidonom. Erechthejev grob pokazivahu u Erechtheionu, drevnom i svetom hramu Athene Polias na akropoli, gdje se je čuvala i božicom stvorena neuništiva prva maslina (vidi str. 23). Od Erechthejevih kćeri proslavi priča Borejem ugrabljenu Oreithyju, mater Kalaisu i Zetu, koje ćemo opet sresti u argonautskoj priči (sravni na 81 str. odsjek ~vjetrovi“); i Prokridu, ženu liepoga lovca Klephala, što no se nazivaše sinom Herma i Kekropove kćeri Herse. Njega ugrabi, kako već rekosmo, Eoja, ali ne mogaše uzkolebati njegove vjere zadate Prokridi, dok nije ona svojom Ijubomornošću sama si sakrivila smrt. Vrebajuci naime