Topola

IV. Zajednički podhvati mladje junačke dobe.

i. Kalydonski lov. I priča o Meleagru i kalydonskom vepru jamačno ne bijaše izprva no pokrajinski prirodni mythos, baš kao i prijašnje pokrajinske price, ali se je u njoj prirodni znamen već rano zatro uslied toga, što se je priča obradjivala u epskih i dramatskih poesijah. Pjesnici bo znadoše n čin uplesti znamenite ćudoredne motive, na koje se odslije svraćaše sve veća pozornost. Uza to skupljahu malo po malo na taj lov junake sa svih strana Grčke i pridaše mu tako obćenitiji znamen. Kao povod tomu lovu spominje se srcba Artemide radi toga, što ju je bio odnemario Oenej, kralj Kalydona u Aetoliji. On bo, budi slučajno budi navlaš, ne bijaše žrtvovao Artemidi kod velike zahvalnice svečanosti iza dovršene berbe. Za kazan radi toga prezira našalje ona vepra nevidjene veličine i mahnitosti, koji nemilice haraše po kalydonskoj okolici, te ga samo velika sila mogaše svladati. S toga uzove Meleagro, vitežki i junački Oenejev sin, najbolje i najhrabrije grčke junake na taj zajednički podhvat. Medju sijaset inih junaka dodju Dioskuri Kastor i Pollux, Thesej i prijatelj mu Peirithoj, Apharetidi Idas i Lynkej, Admet iz Phera, Jason iz Jolka, Iphikle i Jolaj iz Thebe, Pelej, Achillejev otac, Telamon iz Salamine, Ankaej i krasna lovica Atalanta iz Arkadije, pa i poznati vrač Am phi ar aj iz Argosa. Pošto je stari Oenej bio devet dana gostio nebrojene goste, započne lov. Najprije obkole i iz njezina skrovišta poplaše g'olemu životinju, za koju vele, da je bila velika kao vol. Prva ju rani hrla lovica Atalanta. Ali kada se je iza toga Ankaej bio svojom bradušom nabacio za biesnim veprom, razpara mu taj strahovitim si