Topola

30

Drugi odsjek.

Mimo to imadjaše Apollon još sijaset manje slavnih bogoslužnih mjesta i hramova ne samo po svih krajevih Grčke, nego i Male Azije, i njegovo bogoslužje bijaše dotle razgranjeno, dokle dopirahu grčke naselbine. Rimski Apollon dodje, kako samo ime pokazuje, iz Grčke u Rim, jer se je već rano osjećala potreba proričućega boga, pošto su se rimski bogovi, akoprem su znali natuknuti budućnost, u svojih odgovorih ipak zadovoljivali pukim „da“ i n ne“. Ali pokraj toga stadoše ga već rano i u Rimu štovati kao boga-liečnika, kako pokazuje to, što je prvi pravi Apollonov hram sagradjen 429. godine pr. Is. povodom kobne kuge. Osobito sjajno razvi se Apollonovo bogoslužje za cara Augusta, koji je svoju pobjedu kod Actija najviše tomu bogu pripisivao, te mu za to dao sagraditi prekrasan hram na Palatinu i ukrasio ga glasovitim Skopinim kipom Apollona Ritharoeda. Yeć u najstarijih djelih tvorae mnjeće prikazuje se Apollon nagim, mladim covjekom, krepka stmka i dugih spuštenih uvojaka, rukh budi k tielu prislonjenih budi pruzenih da drže attribute. Pored toga nagoga mladića javlja se već rano 1 drugi typus Apollonov u dugoj haljini Klitharoeda i s pbormingom n rukama. Od sacuvanih statua valja iztaknuti u Tenei nadjenn statun monakovske glyptotheke, koja bi pripadala najstarijoj hrpi, premda se poradi pomanjkanja sviju attributa ne može upravo sigumo prozvati Apollonom. Nasuprot se gotovo sa sigumošću može uztvrditi, da srednja fignra na zapadnom zabatu Zeusova hrama u Olympiji, polječući iz polovice 5. stoIjeća, s podpuno sacuvanom glavom prikazuje Apollona. Osobito brojnih likova boga Apollona stvorili su Skopas i Praxitele, umjetnici mladje atticke skole, koja je cvala u doba od svrsetka peloponnezkoga rata do vladavine Alexandra Velikoga. Glavno djelo Skopino bijaše mramoran kip, prikazujući boga kao pythijskoga Klitharoeda u dugoj, sve do nogu sižućoj haljini. Car August©, koji je mislio, da za pobjedu svoju kod Actija mora osobito hvaliti pomoći Apollonovoj, nabavi taj neprocjenivi umotvor, da ga namjesti u novo osnovanom palatinskom hramu. Od saČuvanih snimaka toga djela vriedno je iztaknuti kip vatikanski, tako zvani A. Musagetes (slika I2.), v zatim kip monakovske glypotheke, prije zvan barberinskom Muzom. Čist, nebeski zanos odsieva iz crta lovorom ovjenčanoga boga. Omašna lira, kojoj uz zvukove kao da sam bog pripjeva, visi o nosiljci-vrpci, obješenoj poprieko preko grudi, i duhovito je urešena slikom po Apollonu u glasbenu natjecanju nadvladanog Marsyje. Praxitele nasuprot stvori, upotrebivsi duhovitim nacinom neki stari symbol Apollona, kako se je naslonio o stable, pa se trsi, da strje-