Topola

44

Drugi odsjek.

nis samo jednu čest godine boravi u carstvu sjena, a da drugu čest slobodno sprovodi na gornjem svietu. Očito je, da čekinjasta neman, što no uzme zivot Adonisu, nije drugo, no symbol ledene zime, s koje hladnoga daha zamire sav život u prirodi. Aphrodita je mnogostruko upletena u trojsku priču. Ona, pravo reel, potaknu trojski rap pomogav Parisu dočepati se liepe Helene. To mu bijaše plaća za poznatu presudu, kojom joj je Paris u prieporu s Herom i Athenom dosudio nagradn Ijepote. Ona bijaše u ljubavi odana i trojskomu knezu Anchisu, po kom postade mati pobožnomu junaku Aeneji. Voljno se božica zauzima za nesretno ljubece, kao što primjerice junaku Peleju pomaže zadobiti krasnu morsku nymphu Thetidu. All opet nemilosrdno kazni one, koji se ponosno i preuzetno opiru njezinoj vlasti. To dokazuje priča o athenskom kraIjevicu Hippolytu, koga je unesrećila po ljubavi njegove maćuhe Phaedre, i priča o liepom mladiću Narkissu, koga je ona, jer je prezirao ljubav nymphe Echo, kaznila neudovoljenom samoljubavi. U pratnji Aphrodite vidjaju se kao dvorkinje joj Hore i Charite, koje ju oblače i kite, onda Eros, Pothos i Himeros (ljubav, čeznuće, požuda), kojim se još kao četvrti pridruzuje Hymen ili Hymenaios, bog svatbenoga veselja. Rimska Venus, kojoj ime znači „ljubežljiva“, bijaše u starih italskih naroda takodjer izprva božica proljeća, s česa joj je i bio posvećen mjesec pupoljaka, traAunj. No već rano dobavi se ona i političke znamenitosti. jer joj pridavahu blagotvoran dojam kod promicanja gradjanske sloge i druževnosti medju ljudmi. Učiniv ju istovjetnu grčkoj Aphroditi, smatrahu ju i u Rimu sve vise piikom božicom zemske naslade i spolne ljubavi. Tuj bijahu tri glavna Venerina svetišta, shodno trim joj pridjevkom Murcia, Cloacina i Libitina. Prvi ju od tih naziva označuje božicom mrčika (mrčika je čiste ljubavi), hram joj bijaše na obronku Aventina i sagradjen je, kako se držaše, od Ankom