Topola

60

Dmgi odsjek.

on u obće bog svakoga poriekla i početka, i po tom od vrlo zamašne važnosti po javni i obiteljski život Rimljana. Mi ćemo od mnogih znamenovanja, što no sn potekla iz njegova obožavanja kao boga početka ; iztaknuti samo najglavnija. Najprije je Jan bog svakoga vremenoga početka. On dovodi novu godinn, kojoj je prvi mjesec, Januarius, po njemu prozvan i s toga mu osobito bio posvećen. Po tom bijaše novo Ijeto (Ralendae Januariae) glavni bogov svetac. Toga bi se dana kitile kuće i dveri vienci i lovor-granami, jer je po mnienju starih u lovora čisteća, od čarobija i zlih bolesti štiteća snaga, te bi si rodjaci i prijatelji tada čestitali svako dobro i sreću za cielu godinn, davajući jedan drugomu sitne darove (naročito slastice, na pr. datulje i smokve zamotane u lovorovo lišće). I bog dobivaše žrtvu od kolača, vina i tamjana, i kip mu se uresivaše svježimi lovor-grančicami. Ta se žrtva ponavljaše prvih dana svakoga mjeseca, jer Jan odpočimaše i mjesece, radi česa se zove i Junonius, pošto su Kalende bile posvećene i Junoni. Kao što mjesece, dovodi Jan i svaki novi dan, on se prikazuje kao nebeski vratar, koji jutrom otvara a večerom zatvara vrata nebeska. Od ovakova boga svakoga vremenoga početka nastade lako zaštitnik i pomoćnik svih početaka Ijudske radinosti. Cieneći naime Rimljani upravo suviše praznovjerno vriednost dobra početka u svakom poslu, i držećp da se on čarobno doima dobra ili zla tečaja svakoga podhvata, ne latiše se ni u javnom ni u privatnom životu ničesa, ne po\Jerivši prije početka Janovu okrilju. No najvažniji dogadjaj u državnom životu bijaše naročito polazak zemaljske mladeži u rat. S toga odlazeći vodje žrtvovahu bogu početka, i njegov hram bijaše cielo ratno vrieme otvoren u znak, da je i bog s vojskom otišao i da ju kao zaštitnik prati. Pa kao što je konsul nastupajući službu molio od Jana blagoslov, kao što su kurije odpočinjale svoja viećanja zazvavši Jana, tako si kušaše i osebnik u svih važnih sgodah i podhvatih molbami i zavjeti osigurati Janovu milost.