Topola

61

I. Olympski bogovi. Jan.

a po tom i sretan početak. Seljak, počinjući sijati ili spremajući se kući dovesti obilnu žetvu, prinosio bi prije Janu Consiviju žrtvu od kolača i vina. Trgovac, polazeći po poslu na put, mornar, dižući sidro na dugu i pogibeljnu morsku vožnju, ne propuštaše zazvati blagoslivljućega boga, koj'i je kao Agonius bio predstojnik svakoj ljudskoj radnji i poslu. Tom pomišlju o bogu svakoga blagoslovnoga početka mora se tumačiti i običaj, da se je Jan kod svake molitve i žrtve prvi zazivao, pace prije Jupitra. Nebeski vratar kao da je morao i ljudskim molitvam istom otvoriti ulaz. Bog svega poriekla i postajanja jest ujedno začetnik svih izvora, potoka i rieka na zemlji, s česa su mu u pričah razne Nymphe izvora bile pridavane za žene i kao sinovi mu se spominjali Fonto i Tiberin. Da Jan može iznenada izvorom dati da provru iz zemlje, osvjedočili su se osobito Sabinci na svoju žalost. Jer kada su uslied poznate otmice žena ratujući bili provalili u mladu Romulovu državu i otvorenim vratima kušali prodrieti u palatinski grad, ugledaše se na jednom poprskani svom silom iz zemlje prodirućim vrućim sumpornim vrelom i moradoše što brže uzmaknuti. U spomenutoj legend! vidimo Jana ujedno kao čuvara gradskih vrata. S toga ga je narod vanredno poštivao kao boga sretna ulaza i izlaza po svih kućah, ulicah i gradovih, te ga je učinio stražarom i čuvarom vrata, a po tom i Penate i druge kućne duhove doveo u tiesnu svezu s njim. Odtuda nastade običaj, nad vratima postavljati kip štitećega boga s poznata dva lica, od kojih je jedno bilo okrenuto van, drugo unutra. Janovih hramova u običnom smislu te rieči nije bilo u Rimu. Njegova svetišta bijahu na živahnih prometnih točkah i križepućih podignute veže i nadsvodjeni prolazi, u kojih je bio smješten bogov kip. Svetište, koje se je moglo vratima zatvoriti i po svoj prilici bilo najstarije u Rimu, bijaše jur spomenuti Janov hram na rimskom Foru, a otvorena mu vrata bijahu znak ratovanja.